Search for notes by fellow students, in your own course and all over the country.
Browse our notes for titles which look like what you need, you can preview any of the notes via a sample of the contents. After you're happy these are the notes you're after simply pop them into your shopping cart.
Title: Uvod u Teoriju Književnosti
Description: Skripta Uvoda u teoriju književnosti izvađena iz Demona teorije prema poglavljima i autorima. Skripta je rezultat kombiniranih napora generacija studenata filozofskog fakulteta koji su tisućama puta izlazili na ispit iz UTK.
Description: Skripta Uvoda u teoriju književnosti izvađena iz Demona teorije prema poglavljima i autorima. Skripta je rezultat kombiniranih napora generacija studenata filozofskog fakulteta koji su tisućama puta izlazili na ispit iz UTK.
Document Preview
Extracts from the notes are below, to see the PDF you'll receive please use the links above
UVOD U TEORIJU KNJIŽEVNOSTI
FFZG SKRIPTA
NO RIGHTS RESERVED
POZITIVIZAM
-
Druga polovica 19
...
-
Povijest književnosti se u to vrijeme nastoji uspostaviti kao nepristrano, objektivno i sustavno
proučavanje književnosti u povijesnom slijedu
...
Pozitivizam u znanosti o književnosti ima nešto uže značenje – njime se
najčešće naziva široko shvaćeno uvjerenje o tome da se smisao književnog djela može objektivno
utvrditi na temelju poznavanja činjenica iz autorova života
...
Od presudne važnosti za njih je bio sadržaj (naspram oblika), jer on kao tema ili kao misaoni sadržaj
uvelike određuje i način na koji je književno djelo oblikovano
...
- Glavni
predstavnici: Wilhelm Scherer, Hippolyte Taine
...
-
-
-
-
Hippolyte Taine (1828-1893, Francuska)
-
Stvorio cjelovito učenje o rasi, sredini i trenutku kao činiocima pomoću kojih valja objasniti svako
književno djelo
...
Povijest književnosti zasnivao je na proučavanju djela kao izraza ličnosti pisaca i karakteristika naroda
kojemu oni pripadaju
...
16
...
Upozorio na stil kao način umjetničkog oblikovanja (naglasak na obliku, a ne na sadržaju)
...
Benedetto Croce (1866-1952, Italija) -
Protivnik pozitivizma
...
doživljaju –
jedino doživljaj garantira vrijednost književnih djela
...
Utemeljitelj francuske književne povijesti na prijelazu iz 19
...
st
...
Govorio je da se čovjek bavi književnom poviješću čim pogleda autorovo ime na ovitku knjige, tj
...
Smatrao je da se djelo mora najprije upoznati u vremenu kad je nastalo
...
Taj naum su počeli u djelo provoditi povjesničari škole Annales, dakle
njegov program danas ostvaruju povjesničari, a ne proučavatelji književnosti
...
Ustanovljuje
književnu povijest kao zamjenu za retoriku i lijepu književnost u gimnaziji i na sveučilištu (svrha retorike
bila je obnavljati društveni sloj govornika, a svrha književne povijesti je da školuje sve građane moderne
demokracije)
...
- Smatrao je da treba izmaknuti čitatelju i njegovim prohtjevima, no ne tako da se njegovi
dojmovi ponište, već da mu se nametne stega, i baveći se samim djelom postigne objektivnost (vježba
eksplikacije ima cilj i posljedicu da u studenata stvori naviku da čitaju pozorno i da književne tekstove
tumače vjerno)
...
To je uzdrmalo Lansona, on priznaje da je
Proust u pravu kad kaže da pojedinci doživljavaju književnost na mnogo načina, no htio je vjerovati da
u prosjeku reakcije čitatelja ipak nisu tako samosvojne
...
Povezuje književnost s ideologijom – preuzima stav da književnost služi da proizvede društveni
konsenzus; književnost prati, a onda zamjenjuje vjeru kao opijum za narod
...
2
RUSKI FORMALIZAM
-
-
-
-
Oko 1915
...
Djelovali su kao dvije zasebne grupe
...
Šklovski, B
...
Tinjanov, B
...
Jakobson, Pjotr Bogatyrjov, Grigorij
Vinokur)
...
U okviru takvog učenja nastala je tzv
...
Naglašavaju potrebu da se znanost o
književnosti ne bavi književnošću u cjelini već samo literarnošću, onime što književnost čini
književnošću (Jakobson), tj
...
Smatrali su da je zadatak kritičara da prije svega proučava i analizira posebne književne postupke, da
rekonstruira način i tehniku kojom je neko djelo napisano
...
Po njima, književnost se razvija kao smjena stilova po načelu kontrasta: s vremenom u svakoj književnoj
epohi dolazi do zasićenosti publike određenim književnim postupcima
...
Zato je potrebno pronaći
nove postupke, čak i nove književne vrste kako bi se ponovno mogla javiti začudnost, a takvi postupci
redovno postižu najbolji efekt ako su izravno suprotstavljeni uobičajenim postupcima
...
Victor Erlich – Russian formalism (1955) – djelo koje je zapadnom svijetu ukazalo na vrijednost ruske
formalne škole
...
Hansen-Love – studija Der Russische Formalismus (1978) – Austrijanac, obradio postupak očuđenja
u vezi s ruskim formalistima
...
Viktor Šklovski (1893-1984, Rusija)
-
-
-
Članak Umjetnost kao postupak (1917) – manifest ruskog formalizma; umjetničkima možemo nazivati
ona djela koja su stvorena posebnim postupkom čiji je cilj da se djela upravo shvaćaju umjetničkima
...
pojava da književnik književnim postupcima postiže kod
čitatelja takav dojam zbog kojeg se napušta uobičajeno shvaćanje riječi kao pukih oznaka za stvari
...
Smatra da umjetnik treba imati slobodu izražavati se ne samo općenito usvojenim jezikom, nego i
jezikom bez utvrđena smisla (neokamenjeni, zaumni jezik), jer opći jezik sputava
...
Ističe važnost formalnog postupka toliko da daje naslutiti da je
zahtjev nekog postupka autoru nalagao razvoj lika, a ne obratno
...
Smatrao da umjetnost ne oponaša život, nego se izražava posebnim postupcima
...
3
Jurij Tinjanov (1894-1943, Rusija)
-
-
-
-
Problemi jezika stiha (1924) – ključni tekst druge faze ruskog formalizma
...
Junak djela
će se u književnom djelu ponašati prema zahtjevima pravila umjetnosti, a ne života
...
Dinamičnost podrazumijeva uzajamno djelovanje
raznih elemenata, ali uz isticanje jedne skupine činilaca na račun drugih (npr
...
st
...
Književna činjenica (1924) i O književnoj evoluciji (1927) – manifesti treće faze ruskog formalizma
...
Književna činjenica – smatra da definirajući književni rod ne smijemo uzimati kao kriterij
drugorazredne karakteristike, kao npr
...
O književnoj evoluciji – kritizira individualistički psihologizam i objašnjavanje književnosti po načelu
uzroka i posljedica (antipozitivistički stav)
...
Boris Ejhenbaum (1886-1959, Rusija) -
Nazvao formaliste specifikatorima
...
o Gogoljevoj Kabanici – upozorio na činjenicu da tu priču možemo
ispravno shvatiti tek ako imamo na umu da je Gogolj usmeno kazivao svoje priče)
...
Djelo Književnost, teorija, kritika, polemika (1927)
...
Vladimir Propp (1895-1970, Rusija)
-
Djelo Morfologija bajke (1928) – proveo je analizu stotinjak ruskih bajki, ali ne po sadržaju nego po
strukturalnim svojstvima
...
Roman Jakobson (1896-1982, Rusija/ Češka/ SAD) -
Veza između ruskih formalista i čeških strukturalista
...
4
-
-
-
-
-
Slijedio je načela Saussureove lingvistike i uvjerenje o antitetičkim parovima: dijakronija-sinkronija,
paradigma-sintagma, jezik-govor, označitelj-označeno
...
ono što verbalnu poruku čini umjetničkim djelom
...
Zahvaljujući njemu su formalisti pokušavali osamostaliti proučavanje književnosti – naglašavali su one
aspekte književnog djela koje su ocijenili kao specifično književne pa su stoga razlikovali književni
jezik od neknjiževnog, tj
...
Umjetničko djelo je smatrao sustavom postupaka u hijerarhijskom odnosu u kojem je odlučujući
postupak nazvao dominantom (koja vlada, određuje i transformira ostale komponente te jamči cjelovitost
strukture)
...
dominanta renesanse
slikarstvo
...
Tvrdio je da pjesništvo ne ističe predmete na koje se odnosi nego jezik sam po sebi
...
- Članak Lingvistika i poetika (1960) – središnja teza referata je model
komunikacije između pošiljatelja i primatelja
...
Od tih funkcija posebno su nam bitne dvije:
referencijalna, usmjerena na kontekst poruke, tj
...
Kaže kako bi bilo teško naći verbalne poruke koje bi obavljale samo jednu funkciju, ali
napominje kako je u književnosti poetska funkcija dominantna, dakle u književnosti se naglašava
poruka
...
Analiza Baudelaireovih Mačaka korištenjem metode usporednih ulomaka (1962) – nastaje prepirka s
Riffaterreom (vidi str
...
To je bilo najpoznatije i najsmjelije formalno proučavanje i obavezna
referencija svakog lingvističkog opisa književnog teksta
...
Naveo je dva češka autora kao svoje preteče – Františeka Xavera Šaldu i Otakara Zichu
...
5
-
-
Protivio se uvjerenju da je umjetničko djelo jednostavan izraz pjesnikove duše
...
Za njega je aktualizacija uporaba jezičnih sredstava na način da ta sama uporaba privlači pozornost te je
smatramo neobičnom, lišenom automatizacije
...
U objašnjavanju strukture polazio je od razlike između kompozicije (cjeline) i strukture
(kontekst, ima sadržajni, semantički karakter)
...
Mihail Bahtin (1895-1975, Rusija)
-
Nije jasno kamo ga svrstati
...
st
...
uhićen i osuđen na 10 god
...
Najpoznatija djela – studije o Rabelaisu i Dostojevskom, Marksizam i filozofija jezika, Formalna
metoda u književnoj znanosti
...
Dijalogizam – nije trpio da u djelu prevlada jedno, autoritativno mišljenje pa je isticao djela u kojima
postoji sukob mišljenja, u kojima se iznose razna stajališta
...
Riječi su „obojene“ prethodnom uporabom
...
Vrste je razlučivao po stupnju dijalogičnosti, pa je tako roman eminentno dijaloška vrsta
...
Heteroglosija/ raznoglasje – miješanje autorova glasa, pripovjedačeva udjela i glasova pojedinih likova
u djelu koji zastupaju razna i suprotna stajališta
...
Kaže da intertekstualnost označava dijalog među tekstovima u širokom smislu
...
-
-
NOVA KRITIKA
-
-
Radi se o skupu ideja što ih je između 1920-ih i 1950-ih zastupala nekolicina engleskih i američkih
književnih teoretičara
...
Smatra se da naziv potječe od knjige The New
Criticism (1941) koju je napisao John Crowe Ransom
...
st
...
Zanima ih prije svega analiza književnog djela i ocjena književnih vrijednosti koja se zasniva isključivo
na književnim vrijednostima zapaženim u tekstu, a ne na vrijednostima za koje se pretpostavlja da
postoje u djelu na temelju biografskih podataka o autoru ili na temelju analize njegovih idejnih stavova
6
-
-
odnosno njegova pogleda na svijet
...
Budući da je u središtu njihovog interesa bio tekst književnog djela, zahtijevali su tzv
...
na sve elemente koje tekst
sadrži, a koji lako izbjegnu pažnji u čitanju orijentiranom isključivo prema razumijevanju riječi u smislu
svakodnevnog govora ili jezika znanosti
...
Prigovarali su im da zapostavljaju povijest i da su svu svoju kritičku djelatnost usmjerili na liriku i iz
toga izvodili previše dalekosežne zaključke
...
st
...
Thomas Stearns Eliot (1888-1965, SAD/ Velika Britanija) Veliki utjecaj na Novu Kritiku
...
U njegovom pojmu tradicije kasnije su se otkrile sličnosti s jednom od
najpoznatijih teza poststrukturalizma – intertekstualnošću
...
Poeziju ne treba čitati i analizirati kao izražavanje osjećaja pjesnika
...
- U svakom čitatelju postoje dva čovjeka – jedan koji je ganut pjesmom i drugi koji je znatiželjan što je
značenje pjesme, a te dvije vrste libida se mogu pomiriti
...
- Tekst Što je klasik? (1944) – poistovjećuje Vergilija s Carstvom i kaže da nema klasika bez carstva
...
Bio je pod velikim utjecajem T
...
Eliota
...
Za njegov pristup bitna je pomna analiza, otkriće teme te načina na koji je obrađena, a posebno cijeni
one teme koje naposljetku zauzimaju pozitivno stajalište prema životu
...
Smatrao je da bi vrijedna književnost trebala spriječiti (ili barem usporiti) otupljivanje i brutalizaciju
ljudske svijesti (koje potiče npr
...
Knjiga Nove smjernice engleske poezije (1932) – rana faza njegovog rada; u predgovoru zahvaljuje
Eliotu
...
7
-
-
Knjiga Revision (1938) – pokušao je ocrtati povijest engleskog pjesništva od 17
...
st
...
Djelo The Great Tradition (1947) – pomalo se udaljava od Eliota
...
Kaže da su svi pisci u toj tradiciji zainteresirani prvenstveno za formu
...
Q
...
Leavis (njegova žena) u djelu Fikcija i čitateljska publika (1932) je ocrtala povijest naglog porasta
broja čitatelja romana u industrijsko doba i pesimistično usporedila popularnu književnost 19
...
i
suvremene bestselere
...
- Djelo Načela književne kritike (1924) – razradio je čitav estetski sustav zasnovan na analizi
psihičkih poticaja i uvjerenju o tome da pjesničko djelo prenosi čitaocu iskustvo o organizaciji i
koordinaciji poticaja
...
Djelo Praktična kritika (1929) – izložio je niz pokusa u vezi s čitanjem: tražio je od studenata da
slobodno komentiraju pjesme kojima nisu znali autora – rezultati su uglavnom bili strašni i dokazivali
su nezrelost, bahatost, neobrazovanost itd
...
Zaključuje da je čitanje teksta redovito neuspješno, pa zato ponovno uspostavlja načela pomnog čitanja
koje bi ispravilo uobičajene pogreške
...
Pokazao je kako je težak i
neophodan zadatak kritičara utvrditi jedino ono što je u tekstu sadržano
...
William Empson (1906-1984, Velika Britanija)
Zagovarao pomno čitanje
...
Cleanth Brooks (1906-1994, SAD, [kliːænθ])
- Hereza parafraze – pjesma je svojevrsna estetska tvorevina, jedinstvena cjelina, pa je zato parafraza
pjesme nedopustivo osiromašenje, redukcija na nešto što više nije pjesma
...
Pjesnička zadaća je ujediniti iskustvo, što se najuspješnije postiže pjesničkim
paradoksom
...
metafizičke poezije i proglašavaju ih za svojstva pjesništva uopće)
...
Beardsleyem: esej Zabluda o namjeri (The Intentional Fallacy, 1946) – procijenili su da autorovo
iskustvo i njegova namjera nemaju nikakve važnosti da bi se razumjelo značenje djela jer: ili autor nije
uspio ostvariti svoju namjeru pa se značenje djela ne poklapa s njom (tada njegovo svjedočanstvo neće
ništa reći o značenju djela, nego samo ono što je htio reći), ili se značenje djela poklapa s njegovom
namjerom (ali onda autorovo svjedočanstvo neće ničemu pridonijeti)
...
8
-
S M
...
Zabluda o osjećajnosti je zbrka između
pjesme i njezinih postignuća
...
10)
...
Zato je pokušao ponovno zasnovati objektivizam, tj
...
Knjiga Estetika: Problemi u filozofiji kritike (1958) – spor između dvije protivničke teorije,
objektivizma i subjektivizma, ostavlja nerazriješenim i predlaže srednji put – instrumentalističku teoriju,
prema kojoj estetska vrijednost ovisi o rasponu estetskog doživljaja koji je kadar pobuditi, i to sa
stajališta tri glavna kriterija: jedinstvenost, složenost i snaga potencijalnog doživljaja
...
Genette je smatrao
da je njegova teorija nedosljedna te da ta tri vrijednosna kriterija podsjećaju na tri stara uvjeta ljepote
prema Tomi Akvinskome (integritas, consonantia i claritas), te da su to značajke klasičnog djela u
uobičajenom smislu
...
st
...
To je pravac u psihologiji i određeni postupak u istraživanju psihičkog života, tj
...
Djelovala je na razvoj posebne znanstvene discipline – psihologije književnosti
...
Sigmund Freud (1856-1939, Češka/ Austrija)
-
Bio je utemeljitelj psihoanalize, a izrazito se zanimao i za probleme književnog stvaralaštva
...
Razvio je učenje o konstitutivnim elementima psihičkog života („ono“, „ja“, „nad-ja“) kojima
odgovaraju određeni psihički sustavi između kojih ne postoji uvijek koordinacija i slaganje
...
Smatrao je da
umjetnost služi fiktivnom razrješenju unutarnjih napetosti između podsvjesnih poticaja i svjesne
djelatnosti pojedinaca
...
9
-
-
Stvorio je uzorak tumačenja činjenice što su neki motivi u književnosti toliko učestali i pokušao
odgovoriti na pitanje zašto pojedini sklopovi motiva djeluju na publiku
...
Knjiga Tumačenje snova (1900) – analizira tehnike sna
...
Djelo S one strane načela užitka (1920) – pokazao kako dječak od 18 mjeseci čija je majka otišla,
njezinom odsutnošću ovladava igrajući se kalemom što ga je bacao preko ruba kolijevke da nestane, a
zatim se opet pojavi kad se njemu prohtije, ispuštajući pritom zvukove nalik na fort („ode“) i da („evo
ga“), čime je posvjedočio o ranome iskustvu o znaku kao o nečemu što nadomješta stvar u odsutnosti, a
nipošto kao o prikazu stvari
...
Prvi je upotrijebio i obrazložio pojam arhetip – neki oblici podsvjesne psihičke energije, oblici koji se
manifestiraju u simbolima sna, mitova i umjetnosti
...
Jacques Lacan (1901-1981, Francuska)
-
Psihoanalitičar; njegovo naučavanje se uklapa u poststrukturalizam, ali zadire i u semiotiku, marksizam,
feminističku kritiku itd
...
Bio je najutjecajniji Freudov tumač
...
Esej Funkcija i polje govora i jezika u psihoanalizi (1953)
...
Djelo Anatomija kritike (1975) – djelo poslije prihvaćeno kao manifest tzv
...
Proučavao je način na koji se u pojedinim književnim djelima ili književnim epohama oblikuje prastaro
iskustvo čovječanstva
...
slike koje se u književnosti ponavljaju dovoljno
često da ih možemo smatrati elementima književnog iskustva
...
Smatra da je mimeza spoznaja i da nije ni kopija ni istovjetna replika
...
Prema njemu, svrha mimeze je da među događajima uspostavi odnose, da otkrije u događajima strukturu
dostupnu razumijevanju i time prida značenje ljudskom djelovanju
...
Trenutak prepoznavanja za čitatelja je
trenutak kada on retrospektivno uvidi razumljivi naum priče gdje mythos postaje dianoia, tj
...
Kod njega mimeza proizvodi značenjske cjeline od raspršenih događaja
...
10
FENOMENOLOGIJA I EGZISTENCIJALIZAM
-
-
-
-
Fenomenologija je filozofski pokret koji je utemeljio Husserl
...
Kod Husserla su svi ti aspekti prisutni
u jedinstvu, ali njegovi sljedbenici se u shvaćanju fenomenologije poprilično razilaze
...
Ona smatra da se u
misaonom razmatranju predmeta (npr
...
Kada se u razmatranju pojava
dođe do njihove biti (što je izraz njihove pojedinačnosti koja se dalje ne može „razbiti“ jer bi tada te
pojave prestale biti ono što jesu), dolazi se do onog temelja na kojem se može zasnovati znanost o
bitnom
...
(Kod empirijske metode, svi se
predmeti proučavanja razmatraju s bezbroj međusobno ravnopravnih aspekata
...
U užem smislu time se
naziva smjer u filozofiji i književnosti kojeg najbolje predstavlja Sartre, a u širem smislu i jedna
suvremena filozofska orijentacija, tzv
...
Iz primjene fenomenologije danas dolazi najviše poticaja za razvoj filozofije književnosti (koju
razlikujemo od znanosti o književnosti) koja se bavi proučavanjem osnova znanosti o književnosti i
proučavanjem književnosti s aspekata njene povijesne sudbine, proučavanjem osnovnih uvjeta i
mogućnosti spoznaje književnih djela i shvaćanjem svrhe književnosti kao umjetnosti
...
Nije se primarno bavio tumačenjem književnih tekstova
...
11
-
Zamjena kartezijanskog cogito kao refleksivne svijesti, prisebnosti i raspoloživosti prema drugome s
intencionalnošću kao svjesnim činom koji je uvijek svijest o nečemu, dovodi u pitanje tumačevu
empatiju na kojoj je počivala hipoteza o hermeneutičkom krugu
...
Nije se primarno bavio tumačenjem
književnih tekstova
...
Zacrtao je problematski obzor analize čovjekova
postojanja koja čovjeka promatra kao biće koje je uvijek u svijetu
...
Hermeneutički krug je začarani krug koji se ne raspršuje kada tekst shvatimo; on
više nije hiperboličan, već pripada samoj strukturi čina razumijevanja, on je izraz egzistencijalne
Predstrukture samog tu-bitka
...
U okviru svog filozofiranja, on razvija vlastito
stajalište o odnosu filozofije i pjesništva
...
Štoviše, kaže da pjesništvo prodire dublje od filozofije
...
Razvio je suvremenu metodu filozofske HERMENEUTIKE
...
Bavi se temeljnim uvjetima i načelnim mogućnostima
razumijevanja, osnovama na kojima je uopće moguće tumačenje tekstova
...
Fenomenološka intencionalnost se poima kao povijesna: naše predrazumijevanje koje je neodvojivo od
našega postojanja ili tu-bitka nas sprječava da umaknemo svojoj povijesnoj smještenosti da bismo
razumjeli drugoga
...
Roman Ingarden (1893-1970, Poljska)
-
-
-
Husserlov student
...
Bavio se fenomenologijom pojedinačnog čina čitanja
...
Smatra da je značajka književnog teksta to što je nedovršen, a književnost nastaje čitanjem
...
Smatra da konkretizacija nastaje kad
čitamo djelo i treba je razlikovati od samog djela koje je u biti shematska tvorevina i sadrži tzv
...
mjesta koja dopuštaju da čitalac ispuni vlastitom maštom
...
Sa znanstvenom strogošću je tako analizirao ono što zovemo
doživljajem književnog djela
...
Kad čitamo, naše očekivanje ovisi o onome što smo već pročitali, ne samo u tekstu koji čitamo, nego i
u drugim tekstovima, a nepredviđeni događaji na koje nailazimo tijekom čitanja primoravaju nas da
očekivanja preustrojimo i iznova tumačimo ono što smo već pročitali
...
12
-
Budući da vrsta obavještava čitatelja o načinu na koji treba da priđe tekstu, model svake teorije vrsta
ostaje klasična trojna podjela stilova
...
Georges Poulet (1902-1991, Belgija)
-
-
-
Bio je povjesničar književnosti, član Ženevske škole (kritika svijesti)
...
Bachelarda)
...
Kritika svijesti smatra da se iz koncepcije književnosti može odstraniti biografski autor, a da se pritom
ne dovede u pitanje uobičajena predrasuda prema kojoj je namjera neizostavni predmet svakog
tumačenja
...
Ta vrsta kritike obično zapostavlja povijesni kontekst u korist imanentnog čitanja
koje u tekstu vidi aktualizaciju autorove svijesti, a ta svijest više nema veze s biografijom ni s namjerom,
već odgovara dubinskim strukturama viđenja svijeta, svijesti o sebi i preko te svijesti o sebi svijesti o
svijetu ili pak namjeri na djelu
...
Autor
dakle preživljava, makar i kao „neodređena misao“
...
Međutim nije poricao vrijednost strukturalizma kao metode, kao načina mišljenja,
ukoliko je svjestan granica svog domašaja
...
Zalagao se za apsolutnu slobodu čovjeka, smatrao da čovjek slobodno izabire u toku
svog postojanja ono što će biti i učio o projektu kao slobodnom nacrtu vlastitog budućeg postojanja
...
Djelo Bitak i ništavilo (1943)
Djelo Što je književnost? (1947) – objasnio fenomenološku verziju čitateljeve uloge: stvaralački čin je
tek nepotpun i apstraktan trenutak u kojemu se proizvodi djelo; kad bi postojao samo autor, mogao bi
pisati koliko hoće, ali djelo kao predmet ne bi nikad izašlo na vidjelo pa bi mu preostalo samo odložiti
pero ili se prepustiti beznađu
...
Kaže i da je književni predmet čudnovat zvrk koji postoji
samo dok se giba
...
Maurice Blanchot (1907-2003, Francuska)
-
Više filozof nego kritičar ili teoretičar
...
Imao je velik utjecaj na poststrukturalističke filozofe, npr
...
Iskoristio je utopiju o sukladnosti jezika da bi u opreci spram nje veličao modernu književnost, u potrazi
za neprijelaznošću (intranzitivnošću)
...
Književnost izdaje apsolut nadahnuća, vrata moraju biti ili
zatvorena ili otvorena
...
Paul Ricœur (1913-2005, Francuska) Vidi str
...
Jean Starobinski (1920, Švicarska)
-
Bio je član Ženevske škole (kritika svijesti)
...
st
...
Rousseaua, Diderota i Voltairea) te melankoliju (imao je
iskustva i kao liječnik i psihijatar)
...
Hans Robert Jauss (1921-1997, Njemačka) Vidi str
...
Wolfgang Iser (1926-2007, Njemačka) Vidi str
...
HERMENEUTIKA
-
-
Ona postoji već od srednjeg vijeka, kao vještina razumijevanja i tumačenja tekstova
...
Na određen način postala je sustavni dio svake teorije interpretacije
...
Pojavila
se filozofska hermeneutika koja je počela postavljati pitanja o tome kako je uopće moguće
razumijevanje
...
Od Schleiermachera, filozofska
hermeneutika se razvijala kao opća disciplina spoznaje predmeta povijesnoga duha
...
Kod Heideggera se razvijala kao analitika čovjekova tubitka, a na toj bazi i Gadamer uspostavlja
filozofijsku hermeneutiku kao nauk o razumijevanju povijesnog iskustva svijeta i na njemu utemeljene
istine, nasuprot istini koja se u prirodnim znanostima otkriva metodološkim putem
...
Friedrich Schleiermacher (1768-1834, Njemačka)
-
-
-
Filolog, filozof, klasicist, teolog
...
st
...
Kako ona prema njemu više nije imala
neposrednu vezu s vlastitim svijetom, umjetnička i književna tradicija postale su strane svom izvornom
značenju, pa on zadaje hermeneutici cilj da ponovno uspostavi prvotno značenje djela
...
Prema
tome, pravo značenje djela je ono koje je imalo od nastanka
...
Djelo Hermeneutika i kritika s primjenom na Novi zavjet, sv
...
, Prvi dio: Hermeneutika (1819) – kaže
da sve što treba bližu odredbu u nekom danom govoru smije se odrediti samo iz područja jezika koje je
zajedničko piscu i njegovoj prvoj publici
...
Prema toj
metodi tumač najprije iznosi hipotezu o shvaćanju djela u cjelini, zatim potanko analizira dijelove, a
onda se vrati preinačenom razumijevanju cjeline
...
Metoda je problematična jer
pretpostavlja da hermeneutički krug može premostiti povijesni raskorak između prošlosti i sadašnjosti,
tj
...
Wilhelm Dilthey (1833-1911, Njemačka)
-
Protivnik pozitivizma; obnavlja hermeneutiku
...
Razvija ideju tzv
...
Razumijevanje (skromniji cilj hermeneutike ljudskog iskustva) suprotstavlja eksplikaciji (objašnjenju,
koja jedina može dosegnuti znanstvenu metodu kakva se primjenjuje na pojave u prirodi)
...
nekom namjerom (povezano sa Schleiermacherovim
hermeneutičkim krugom)
...
13
...
Bio je osnivač i glavni zastupnik filozofske hermeneutike
...
Djelo Istina i metoda (1960) – nastavlja se baviti tradicionalnim pitanjima hermeneutike nakon
Schleiermachera (Što je značenje teksta? Koliko je za značenje teksta mjerodavna autorska namjera?
Mogu li se razumjeti tekstovi koji su nam povijesno ili kulturno strani? Ovisi li svako razumijevanje o
našoj povijesnoj situaciji?)
...
Kad tekst prijeđe iz jednog
povijesnog konteksta u drugi, pridaju mu se novi smislovi koje nisu predvidjeli ni autor ni prvi čitatelji
...
Dakle nakon Heideggera se
15
-
-
prekida s hermeneutikom koja je vrijedila od Schleiermachera nadalje
...
Vremenska udaljenost između tumača i teksta se naziva
stapanje obzora i ono postaje neizbježno i produktivno obilježje tumačenja
...
Upozorava da ne
treba propitivati isključivo što je htio reći autor, već podjednako istraživati što hoće reći tekst
...
U 19
...
, s usponom historizma, dotad bezvremeni pojam „klasik“ počeo je označavati povijesnu fazu,
povijesni stil kojemu se mogu odrediti početak i kraj, no to nije narušilo normativnu i nadpovijesnu
vrijednost klasika
...
Kod njega, tisućljetno značenje klasičnoga kao nametnute norme podudara se s historističkim pojmom
klasičnoga kao određenog stila
...
Istodobno povijesno i bezvremeno, klasično postaje
prihvatljiv model svakog odnosa između sadašnjosti i prošlosti
...
Njegova je književna teorija pokušaj spajanja hermeneutičkog i fenomenološkog
razumijevanja sa strukturalističkom analizom jezika
...
Kaže da se subjektivna namjera
subjekta koji govori i značenje njegova diskursa međusobno prekrivaju na takav način da razumjeti što
govornik hoće reći i njegov diskurs znači isto
...
Važnije je što kaže tekst nego što je htio reći autor
...
- Velika trilogija Vrijeme i pripovjedni tekst (1983-1985) – inzistira podjednako na vezi mimeze sa
svijetom i upisanosti mimeze u vrijeme
...
Prema njemu, mimeza je oponašanje
ili prikazivanje djelovanja, ali i ustrojavanje zbivanja, „stvaralačko oponašanje“ i ona uspostavlja
literarnost književnog djela
...
), razlučuje uzlazni i
silazni dio, tj
...
Mimetičko se učenje dakle vezuje uz
prepoznavanje koje se konstruira u djelu i koje doživljava čitatelj
...
Bilo fikcijsko ili povijesno, sastavljanje zapleta je
sam oblik ljudske spoznaje kakva se razlikuje od logičko-matematičke spoznaje
...
Hans Robert Jauss (1921-1997, Njemačka) Vidi str
...
-
Eric Donald Hirsch Jr
...
Zagovara nužnost postojanja minimuma kulturalnog znanja u svih čitatelja, bez obzira na spol, rasu ili
klasu
...
Kad čitamo tekst, bio on suvremen ili star, njegovo
značenje povezujemo sa svojim iskustvom, pridajemo mu vrijednost izvan njegova izvornog konteksta
...
Smatra da su velika djela neiscrpiva, svaki ih naraštaj razumijeva na svoj način: čitatelji u njima nalaze
nešto čime će razjasniti aspekt svog iskustva
...
Neiscrpiv je njegov smisao,
njegova mjerodavnost izvan konteksta u kojemu se pojavilo
...
Gotovo nitko ne tvrdi da daje prednost anakronom značenju pred
izvornim niti odbacuje obavijest koja bi razjasnila izvorno značenje
...
Peter Szondi (1929-1971, Mađarska/ Njemačka) Vidi str
...
Kathy Eden (1952, SAD)
-
Bavi se klasičnom retorikom i hermeneutikom
...
Podsjeća na redovito brkanje dva hermeneutička načela što ih je hermeneutika
preuzela od retoričke tradicije: juridičko (pravno) i stilističko načelo
...
U
najširem smislu, on označava znanstvenu ili filozofsku orijentaciju koja je prvenstveno zainteresirana
za utvrđivanje određenih struktura u društvenim ili prirodnim pojavama, no jednoznačno se pojam
strukturalizma uopće ne može odrediti
...
Jedan je od temeljnih književnoteorijskih smjerova, nastao u europskom kulturnom i intelektualnom
podneblju u razdoblju od 1930-ih do kraja 1960-ih
...
17
-
Strukturalizam je lingvistiku potvrdio kao modernu znanost, ograničio je subjektivnost i zamijenio ju
sustavnim i kontroliranim proučavanjem jezičnih činjenica
...
- Djelo Tečaj opće lingvistike (1916)
- Pomaknuo je naglasak s razmatranja supstancije (sadržaja), na odnose tj
...
Jezik je forma, a ne
supstancija; sustav, a ne nomenklatura, on ne može kopirati zbiljsko
...
- Pomaknuo je naglasak istraživanja jezičnog sustava s dijakronije (evolucije jezika), na sinkroniju, tj
...
Kaže da nam dijakronijska proučavanja ništa ne
govore o jezičnom sustavu danas
...
poredak riječi u rečenici, u međusobnoj prisutnosti, i paradigmu, gdje tek
zamišljamo po nečemu slične slučajeve (kasnije je to razradio R
...
6)
...
u riječi stablo) i označenog (značenja, npr
...
Isticao je proizvoljnost označitelja koji nema stalne veze s označenim
(npr
...
tree, u fr
...
- Držao je kako je jezični znak tek dio daleko šireg sustava sporazumijevanja, koji uključuje geste i
mimiku, konvencije i bezbroj načina signaliziranja
...
- Kod njega, zamisao o arbitrarnosti znaka uključuje relativnu autonomiju jezika naprama zbilji i
pretpostavlja da je značenje diferencijalno (ishodi iz odnosa među znakovima), a ne referencijalno
(ishodi iz odnosa riječi prema stvarima), dakle referent ne postoji izvan jezika, nego ga proizvodi
značenje, ovisi o tumačenju
...
- U poglavlju koje se odnosi na vrijednost u Tečaju opće lingvistike: dok je značenje odnos označitelja i
označenog, vrijednost proizlazi iz međusobnog odnosa znakova
...
Razvijao je ponajprije lingvistiku govora i polazeći od Saussureovih asocijativnih odnosa u jeziku,
utemeljio je lingvističku stilistiku kao disciplinu te proučavao ekspresivnost i afektivnost u jeziku
...
Dakle njegova stilistika iznova kritički procjenjuje izražajna svojstva usmenog jezika
...
Djelo Pregled francuske stilistike (1909) – sustavno je suprotstavljao spoznaju i osjećaj: stilistika
proučava izražajne pojave u jezičnoj djelatnosti ustrojenoj sa stajališta njihova čuvstvenog sadržaja, tj
...
Povodeći se za Saussureom, naglasio je društveni i sustavni aspekt stila, a stilu pristupio sa stajališta
jezika, a ne govora
...
Osnovao je Kopenhagenski lingvistički krug
...
51)
...
Tekst Priroda jezičnog znaka (1939) – ukazao je na nemotiviranu i nužnu vezu između označitelja i
označenog kod Saussurea
...
Prikazuje razmišljanje o naravi zamjenica
– uspoređuje autora i zamjenicu prvog lica
...
Misao spoznajemo
tek kad postane primjerena okvirima jezika
...
Claude Lévi-Strauss (1908-2009, Francuska, [stʁos])
-
-
Etnolog i antropolog; bio je ključan za razvoj strukturalizma i strukturalne antropologije
...
Jakobson
...
Položaj povlaštenog
elementa književnosti dodijelio je pripovijedanju
...
36)
...
Bavio se i istraživanjem mitova – navodi kako je mit izraz nesvjesnih ljudskih želja koje su u neskladu
sa svjesnim iskustvom te da svaki mit ima svoju poruku u želji da nađe rješenje neke ljudske dileme
...
Nije pripadao krugu radikalnih strukturalista, nego je bio samosvojan kritičar i mislilac
...
Njegovi radovi nakon 1970
...
Izjavio je kako ne čita mnogo, a za ilustraciju svojih teza uzima tekstove bez obzira na njihovu književnu
vrijednost
...
Između jezika i stila, uvodi pismo, tj
...
To neobično podsjeća na tri stila stare retorike (visoki,
srednji i niski)
...
Njegov izum pisma dokazuje da se retorički pojam stila ne da izbjeći:
nikako da s njime raskinemo
...
Prosudio je da je program i dalje izvrstan i zaključio da je književna povijest moguća jedino ako
se bavi djelatnostima i institucijama, a ne pojedincima, tj
...
A kad se ograniči
na institucije, povijest književnosti bit će samo povijest
...
Proučavanje književnog
stvaralaštva je prepustio psihologiji
...
- Djelo Sur Racine (1963) –
polemika s Picardom o autorskoj namjeri (vidi str
...
Djelo Elementi semiologije (1964) – jedan od ključnih tekstova na području semiotike
...
Saussureova teza o
postanku jezika veoma je utjecala na Barthesa: omogućila mu je da s tradicionalnog i lokalnog pojma
arbitrarnosti znaka (u smislu nemotiviranosti i nužnosti) prijeđe na pojam arbitrarnosti ne samo jezika
kao sustava nego i svake proizvodnje značenja, odnosa govora prema zbiljskome
...
Članak Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova (1966) – ključni tekst francuske
naratologije
...
Kaže kako
funkcija pripovjednog teksta nije da „predstavlja“, nego da stvori predstavu, ali koja nije mimetička
...
Djelo Kritika i istina (1966) – sažeo je stožerna načela sveučilišne „kritičke vjerodostojnosti“
(objektivnost, ukus i jasnoća), koja je htio zamijeniti „znanošću o književnosti“
...
Uspoređuje kritičara i pisca rečenicom
„Knjiga je svijet
...
Članak Smrt autora (1968) – kaže da se objašnjenje nekog djela uvijek traži u muškarcu ili ženi koji su
ga proizveli, kao da je djelo ispovijest i ne služi drugome do povjeravanju
...
Čitatelj je, a ne autor, mjesto gdje nastaje jedinstvo teksta, na svom
odredištu umjesto na izvorištu, ali taj čitatelj nije ništa osobniji od netom razvlaštenog autora, nego se i
on poistovjećuje s funkcijom: on je onaj netko koji sadrži na jednom mjestu sve tragove od kojih se
pisani tekst sastoji
...
- Članak Stvarnosni učinak (1968) – analizira realizam kao formalni učinak,
ispražnjen od sadržaja
...
Beznačajni predmet denotira zbiljsko pa time opravdava, ovjerava realizam, a
Barthesu je potrebno da u romanu bude nepotrebno zabilježenih pojedinosti koje bi upućivale samo na
zbiljsko i time se proizvodi stvarnosni učinak
...
Barthes je zaključio da ni u najrealističnijem romanu referent nema
„zbiljnosti“ (ne možemo opise shvatiti doslovno), dakle, ono što u teoriji realističnog teksta zovemo
zbiljskim uvijek je samo kod prikazivanja, nikad nije posrijedi kod izvedbe
...
Cilj mimeze nije da proizvede opsjenu zbiljskog
svijeta, nego opsjenu istinitog diskursa o zbiljskome svijetu
...
Iza papira nije zbiljsko, referent, iza papira je referencija, ono što je već napisano
...
U tom djelu je predložio i razlikovanje između čitljivog (realističnog) i pisivog
(začudnog)
...
Čitanju on
prilazi iz teksta, poimajući ga kao program (hermeneutički kod) kojemu se čitatelj podređuje
...
20
Michael Riffaterre (1924-2006, Francuska/ SAD)
-
-
-
-
Prepirka s Jakobsonom i Lévi-Straussom oko analize Baudelaireovih Mačaka (1962, vidi str
...
Prve je radove objavio pod barjakom strukturalne stilistike, ali nakon 1970
...
Stil kao otklon što ga označava kontekst postat
će „agramatikalnost“
...
Definira stil, ali nastoji izbjeći da
definicija pretpostavi načelo sinonimije
...
Priznaje da se u običnom jeziku riječi odnose na predmete,
ali to ne vrijedi za književnost, gdje značenjska cjelina nije riječ, već cijeli tekst
...
Ilustrira kako je
Bahtinov dijalogizam izgubio bilo kakvu ukorijenjenost u zbiljskome kad se pretvorio u
intertekstualnost
...
Uveo je pojam arhičitatelja – sveznajućeg čitatelja s kojim se ne bi mogao poistovjetiti nijedan stvarni
čitatelj jer su mu interpretativne sposobnosti ograničene
...
Čitatelj je prema tome funkcija teksta
...
-
Nastojao je na širem književnom području otkriti osnovne funkcije i druga pravila obrade
...
Po njemu su binarne opozicije
elementarna struktura označavanja – pridavanja značenja
...
desno stječe svoj smisao tek ako je suprotstavljeno lijevom), no uz
taj par uz pomoć načela homologije on otkriva još jedan par, pa dobivamo semiotički četverokut (A
nasuprot B = -A nasuprot -B)
...
Gérard Genette (1930, Francuska)
-
-
-
Predstavnik strukturalističke kritike
...
Uzor su mu angloamerički
kritičari
...
Rasprava Diskurs pripovjednog teksta (1972) – proučavanje realizma na temelju Proustovog romana U
potrazi za izgubljenim vremenom
...
“ Pokazuje kako gledište, tj
...
Djelo Palimpsesti (1982) – intertekstualnost definira kao odnos suprisutnosti između dvaju ili više
tekstova, tj
...
Uobičajeni su joj oblici citat,
plagijat i aluzija
...
Dodaje još i
paratekstualnost, metatekstualnost, arhitekstualnost i hipertekstualnost
...
21
-
-
-
-
Govori i o esencijalističkoj poetici, prema kojoj je narativna ili dramska fikcija najsigurniji način da
poezija izbjegne rizik razvodnjavanja u običnoj upotrebi jezika i postane umjetničkim djelom
...
Prema njemu, oprimjerenje pokriva sve moderne
upotrebe pojma stila, iz toga proizlazi nova definicija: „Stil je egzemplificirana funkcija diskursa koja
se nalazi u opoziciji prema njegovoj denotacijskoj funkciji“
...
Problem je što oprimjerenje pokriva ne samo stil, već i druge aspekte
diskursa, pa je primoran ograničiti egzemplifikativnu stranu diskursa, pa ju izjednačuje s perceptibilnom
stranom diskursa tj
...
Priznao je da literarnost u Jakobsonovu značenju pokriva samo dio književnosti, samo dikciju
(pjesništvo), a ne i (pripovjednu i dramsku) fikciju
...
Djelo La relation esthétique (1997) – podsjeća na to da se Lijepo dugo smatralo objektivnim svojstvom
stvari
...
Govori o estetskoj zabludi kojoj suprotstavlja radikalan
relativizam – tobožnje estetsko vrednovanje za njega je samo objektivirana procjena
...
Za njega ni namjera ni vrijednost nemaju nikakve teorijske mjerodavnosti i nipošto nisu prihvatljivi
kriteriji u proučavanju književnosti
...
Lucien Goldmann (1913-1970, Rumunjska/ Francuska)
Filozof i sociolog
...
Polazio je od Marxa i Lukácsa s jedne, i strukturalizma s druge strane
...
Strukturalizam zato
što ga ne zanima pojedinačna slika svijeta nego struktura kategorija prikazivanja, a pridjev genetski se
odnosi na povijesno porijeklo duhovnih struktura
...
- Djelo Za sociologiju romana (1964) – u poglavlju o francuskom novom romanu ističe kako je u
modernom društvu uloga pojedinca svedena na minimum, a to predstavnici novog romana ne pokazuju
„slikom“ takva stanja, nego homologno, tj
...
Ako pod terminom realizam shvaćamo stvaranje svijeta čija je struktura analogna
osnovnoj strukturi društvene stvarnosti, predstavnici francuskog novog romana onda su među
najrealističnijim piscima suvremene francuske književnosti
...
- Djelo shvaća kao odnos teksta i čitatelja
...
Ulazi i u šire okvire semiotike književnosti
...
- Djelo Struktura umjetničkog teksta (1970) – sustav je kod, a poruka sadrži devijacije ili funkcionalni
niz elemenata
...
-
22
-
Govoreći o strukturi umjetničkog teksta, preuzima pojmove iz lingvistike o paradigmatskoj i
sintagmatskoj osovini i smatra da se sva raznolikost konstrukcije teksta može svesti na ta dva načela
...
lik, rima, gledište, metafora), a time podsjeća na
Tinjanova i ruske formaliste
...
Jedan
je
od
najznačajnijih teoretičara književne fantastike
...
Najzaslužniji je za upoznavanje Francuske s djelima ruskih formalista – Théorie de la littérature (1965,
napravio izbor iz djela ruskih formalista i preveo ih na francuski), Théorie de la prose (1971, u uvodnom
eseju knjige se osvrnuo na njihovo djelovanje), istaknuo je njihove zasluge i u intervjuu dopisniku
Književne reči (1983)
...
Djelo Književnost i značenje (1967) – proučavao realizam (naratologija)
...
Knjiga Mihail Bahtin – dijaloško načelo (1981) – Bahtina naziva najvećim teoretičarom književnosti u
20
...
Thomas Pavel (1941, Rumunjska)
-
-
Karijeru je započeo kao strukturalist, ali i kritizira dogmatsku uporabu strukturalizma kao univerzalne
metode proučavanja književnosti
...
Kaže da
događaji u romanu imaju neku vrstu zbiljnosti koja nipošto nije manje vrijedna od zbilje stvarnih
svjetova, nego s njom graniči
...
Taj stav odgovara realističnoj
književnosti u širokom smislu riječi
...
Smatra da se proučavanje književnosti u prvom redu bavi pripovjednim strukturama, dok se njezina
referencijalna snaga smatra sporednom
...
POSTSTRUKTURALIZAM I DEKONSTRUKCIJA
-
Poststrukturalizam je pojam koji se odnosi na idejno područje i način mišljenja što su ga zacrtali
francuski filozofi, teoretičari i kritičari u ozračju društveno-političke krize polovicom 1960-ih, a koja je
kulminirala studentsko-radničkim nemirima 1968
...
Najviše se veže
uz rad Derride, Foucaulta i Lacana
...
To je kritički postupak kojeg je
razradio i promovirao J
...
Uglavnom je riječ (ali ne isključivo) o kritičarima sa sveučilišta Yale
...
Hillis Miller, Geoffrey Hartman
...
Destrukcionisti kritiku ne smatraju toliko pomoćnom disciplinom s ulogom posredovanja između
čitatelja i djela, nego ponajprije stvaralačkom djelatnošću, iz čega slijedi da se kritika ne treba truditi
kako bi se približila čitatelju pišući jasnim jezikom, nego može pisati jezikom i stilom koji se po načinu
ne razlikuje od stvaralačke književnosti
...
Jacques Derrida (1930-2004, Alžir/ Francuska)
Pod snažnim utjecajem Husserlove fenomenologije, Saussureove semiologije i strukturalizma, Derrida
razvija kritički postupak dekonstrukcije koja si uzima za cilj prokazati nestabilnost jezika i nesigurne
temelje na kojima počiva zapadnjačka metafizika
...
Cilj joj je prikazati da kategorije i kategorizacije ne postoje u
apsolutnim značenjima
...
Derrida to uvjerenje naziva "metafizikom prisutnosti" i smatra ga jednom od
najvećih iluzija zapadnjačkog mišljenja
...
Iz ovog se može zaključiti da je dekonstruktivistička misao prvenstveno negativna jer nam ukazuje na
ono što nije ispravno umjesto na ono što jest
...
On označava i
već stvorenu razliku, koja već postoji kao uvjet označivanja, i samo čin razlikovanja i odgađanja koji
proizvodi razlike
...
- Za Derridu, pismo je znakovni sustav orijentiran sam na sebe i kroz njega ne trebamo kao kroz prozor
tražiti zbilju ili ljudsku narav
...
Tekst postoji u odnosu prema drugim tekstovima, pa je zbog toga namjera
u nekom djelu redovito iznevjerena, a jednoznačno čitanje i razumijevanje nemoguće
...
Nužna je posljedica nestajanje granice
između umjetnosti i neumjetnosti, a svaki je izraz uhvaćen u mrežu intertekstualnosti
...
- Cijelo njegovo djelo može se shvatiti kao dekonstrukcija idealističkog pojma mimeze ili kao kritika mita
o jeziku kao prisutnosti
...
Paul de Man (1919-1983, Belgija/ SAD)
- Najistaknutiji predstavnik dekonstrukcije u kritici u Americi
...
24
-
-
-
Za njega, postupak dekonstrukcije znači samo pažljivo i strogo čitanje iz kojeg slijedi otkrivanje
nedosljednosti, raskoraka i protuslovlja u samom tekstu
...
Prema njemu, književna teorija nastaje kad se pristup književnim tekstovima više ne zasniva
na nelingvističkim (npr
...
Primijetio je kako su teorija i otpor
teoriji nezamislivi jedan bez drugoga, tj
...
Djelo Sljepilo i uvid (1971) – napomenuo je kako čak ni kod Mallarméa zbiljsko nikad potpuno ne
uzmiče pred čisto alegorijskom logikom, te da Mallarmé ostaje „pjesnik reprezentacije“ jer poezija ne
odustaje od svoje mimetičke funkcije tako lako
...
Djelo Alegorije čitanja (1979)
...
Esej Kritičar kao domaćin (1991) – uspoređuje odnos između kritičara i književnog djela s odnosom
između parazita i organizma kojim se parazit hrani
...
Geoffrey H
...
Nastoji opravdati i objasniti samu pojavu dekonstrukcije te upozoriti na njezine duhovne preteče (npr
...
Zbirka sabranih članaka Criticism in the Wilderness (1980) – objašnjava dekonstrukciju kao slobodnu
igru asocijacijama i kao razigranu ludičku egzibiciju
...
Djelo Preljub u romanu (1979) – bavi se trima romanima: Nova Heloiza (Rousseau), Srodne duše
(Goethe) i Gospođa Bovary (Flaubert)
...
Najbitnije je poglavlje o Gospođi
Bovary, koje počinje dekonstrukcijom samog imena Bovary
...
11
...
21
...
Bio je pod jakim utjecajem Nietzschea
...
Djelo Riječi i stvari (1966) – rekao je da se od romantizma do Mallarméa književnost zatvara u radikalnu
intranzitivnost, postaje čista i jednostavna manifestacija jezika čiji je jedini cilj potvrđivati svoje teško
postojanje
...
Okomio se na metaforu „prozirnosti“ koja prisutna u realizmu te je poduzeo arheologiju velike utopije
savršeno transparentnog jezika u kojemu bi se same stvari imenovale bez ikakve zamagljenosti
...
Njegov argument izbija
povodom okršaja s književnom poviješću i pozitivizmom
...
Tako
npr
...
Samu povijest on smatra pregrštom diskurzivnih pravila koja vladaju pojedinim područjem našeg
svjesnog znanja
...
Tek kada je riječ o
prošlosti mi ih možemo ocrtati jer smo dovoljno udaljeni i različiti od vremena kada su takve prakse bile
na snazi
...
Bio je pod utjecajem Nietzschea
...
Komentira Borgesovu
knjigu Izmišljaji
...
Živi i djeluje u Parizu
...
Bavi se intertekstualnošću, semiotikom, psihoanalizom, poststrukturalističkom kritikom
...
i 1982
...
Stigla je u Pariz da bi
izvijestila o radovima M
...
7) i naglasak
književne teorije premjestila prema produktivnosti teksta
...
ESTETIKA RECEPCIJE
26
-
-
-
Nastala je u Njemačkoj 1960-ih na osnovi radova Hansa Roberta Jaussa
...
Inačica paradigme razvila se u
SAD-u pod nazivom reader-response criticism (teorija o učinku čitanja: Eco, Fish)
...
Marksistički orijentirana kritika navedenu je koncepciju poricala zbog idealiziranja čitateljske
instancije, tj
...
Hans Robert Jauss (1921-1997, Njemačka)
-
-
-
-
-
-
Utemeljitelj Konstanške škole i estetike recepcije
...
Proučavanjem čitanja namjeravao je obnoviti tradicionalnu književnu
povijest, osuđivanu zbog prevelike brige za autora
...
Ocrtao je
program nove književne povijesti
...
Kanio je riješiti problem neuskladivosti marksizma i formalizma, a sredstvo usklađivanja pronalazi u
čitatelju
...
No njegova estetika recepcije se tako
predstavlja kao potraga za zlatnom sredinom između neprijateljskih teza, pa ga zato kritiziraju s obje
strane
...
Pomiruje povijest i oblik zahvaljujući proučavanju dijakronije čitanja djela
...
Od Gadamera je preuzeo pojam stapanja obzora
...
Na kritičaru je, kao idealnom čitatelju, da posreduje između
načina na koji se tekst doživljavao u prošlosti i načina na koji se doživljava danas, izlažući povijest svih
njegovih učinaka
...
Obzor očekivanja (također od Gadamera) je skup konvencija od kojih se u danom trenutku sastoji
kompetencija čitatelja, sustav normi koje definiraju povijesni naraštaj (ono što Iser naziva repertoarom)
...
On pokriva vrijednosni kriterij koji omogućuje da
se razluče književni stupnjevi između s jedne strane potrošne književnosti koja čitatelju podilazi, a s
druge strane moderne književnosti koja remeti njegova očekivanja, zbunjuje ga i izaziva
...
U tom se pogledu odvaja od Gadamera
...
No djela
koja očuđuju i sama malo-pomalo postaju potrošna, klasična ili čak „kulinarska“ budućim naraštajima
...
No problem s tom njegovom teorijom
je što ne dopušta da se „kulinarsko“ (otrcano) djelo odijeli od klasičnoga
...
Nakon što je pobio pojam klasičnog prema Gadameru, poseže za argumentom o budućnosti koja
„ispravlja krivde“ i njime udovoljava pristašama i klasicizma i modernizma: s klasičnog stajališta,
vrijeme oslobađa književnost lažnih i kratkotrajnih vrijednosti dokidajući pomodne učinke, a s
modernog, vrijeme promiče prave vrijednosti
...
Bavio se pojedinačnim činom čitanja
...
Za njega tekst predstavlja potencijalan učinak koji se ostvaruje u procesu
čitanja
...
Književnost postoji neovisno o čitanju, u tekstovima i knjižnicama, ali se konkretizira jedino čitanjem
...
Odnosno, tekst instruira, a čitatelj konstruira
...
On je konstrukcija i nikako se ne može
poistovjetiti ni s kojim stvarnim čitateljem
...
Usporedio je čitatelja s putnikom: u čitateljevoj pozornosti nikad nije simultano prisutan cijeli tekst (kao
putnik u kolima, on u svakom trenutku uočava samo jedan aspekt teksta), ali kombinira sve što je vidio
zahvaljujući pamćenju te uspostavlja suvislu shemu koja ovisi o stupnju njegove pozornosti
...
Inzistira na tzv
...
No i sam tekst poziva na neki repertoar, pa je za
čitanje potrebno da se repertoar stvarnog čitatelja i repertoar teksta bar donekle preklapaju
...
Ta teorija čitanja je u potrazi za zlatnom sredinom
...
Naime, sloboda koju daje čitatelju sužuje se
na neodređena mjesta u tekstu, između punina koje je autor čvrsto odredio, pa tako autor, unatoč prividu,
ostaje gospodar igre
...
Čitatelj otad zamjenjuje
autora kao kriterij tumačenja
...
Tako je sam smisao prenio
na čitatelja, a književnost redefinirao kao ono što se zbiva kad čitamo
...
Kasnije mu se činilo da taj stav pravi previše ustupaka intencionalizmu, jer se čitanje može vidjeti ili
kao ishod namjere autora (pa onda čitateljeva vlast postaje umjetna), ili se čitanje opisuje kao učinak
čitateljeve afektivnosti (pa se tako autorova namjera samo zamjenjuje čitateljevom)
...
To su zajednice
koje dijele određene interpretativne pretpostavke
...
Tim potezom on
istodobno ukida autora, tekst i čitatelja
...
Ističe da je u većine teoretičara „obaviješteni ili kompetentni čitatelj“ samo drugo, manje nezgodno ime
za autorsku namjeru
...
Ne može se opisati ono
što se već prethodno nije protumačilo, tj
...
Umberto Eco (1932-2016, Italija)
-
Književnik, književni kritičar, teoretičar kulture i semiotičar
...
Smatrao je da se svako umjetničko djelo otvara u bezgraničnu lepezu mogućih čitanja
...
No kako tekst nema svijesti, govoriti o intentio operis znači kriomice iznova
uvesti autorsku namjeru pod nazivom koji ne zvuči tako sumnjivo ili izazovno
...
29
-
-
Interes marksizma za književnost proizlazi iz temeljnog uvjerenja da je umjetnička proizvodnja
samosvojna i nezamjenjiva i da se svako doista utemeljeno učenje o društvu mora odrediti i prema
usvajanju onog iskustva i znanja koje čovječanstvu prenosi književnost
...
György Lukács (1885-1971, Mađarska)
-
-
-
-
-
Filozof i književni povjesničar
...
Predstavnik Hegelovskog marksizma
...
Djelo Teorija romana (1920) – jedno od njegovih ranijih djela
...
Uporište za svoju
analizu realizma kao uspona individualizma nasuprot idealizmu nalazio je u marksističkoj teoriji odraza
...
Djelo Povijesni roman (1956) – objašnjava zašto je do pojave karakterističnog povijesnog romana došlo
upravo početkom 19
...
ističući da su ratovi iz onog vremena (napoleonski ratovi) po dimenzijama prvi
put poprimili nacionalne razmjere pa je tako povijest došla do svijesti običnog čovjeka
...
Što je odražavanje stvarnosti u djelu
točnije, to je za njega djelo bilo bolje, i obratno
...
Zato govori o realističkoj metodi u književnosti i
proširuje pojam realizma, dajući mu značenje osnovne metode književno-umjetničkog stvaralaštva
...
-
Bio je predstavnik Frankfurtske škole (neomarksistički filozof)
...
Može se dogoditi da dvije književne
vrste u istom trenutku nisu ni po čemu suvremene, pa su djela nastala u okviru tih dviju različitih vrsta
samo prividno simultana; neka kasne za svojim vremenom, neka su ispred njega
...
Bio je predstavnik Frankfurtske škole (neomarksistički filozof)
...
Suprotstavljao se tradicionalnoj književnoj povijesti
...
- Esej Umjetnik kao proizvođač (1934) – ne govori o umjetniku kao stvaralačkom geniju, nego
kao o čovjeku koji proizvodi, dakle za koga je tehnologija od bitnog značenja
...
- Smatrao je da nije riječ o tome da se književna dijela predstave u korelaciji sa svojim vremenom, nego
da se u vremenu kad su nastala predstavi vrijeme koje ih upoznaje, tj
...
Theodor Adorno (1903-1969, Njemačka)
-
30
-
Bio je predstavnik Frankfurtske škole (neomarksistički filozof)
...
Tako se prva publika uvijek vara: nešto voli, ali iz krivih
razloga
...
On ne nastoji više opravdati klasičnu tradiciju, nego
objasniti modernitet dinamikom negativnosti ili očuđenja: prethodna inovacija uvijek se shvaća tek
naknadno, u svjetlu iduće inovacije
...
Lucien Goldmann (1913-1970, Rumunjska/ Francuska)
-
Vidi str
...
Louis Althusser (1918-1990, Alžir/ Francuska, [altysɛʁ]) -
-
-
Zadavio je vlastitu ženu, proglašen ludim
...
Smatrao je kako je mjesto umjetnosti negdje između znanosti i ideologije
...
To nešto je ideologija iz koje je umjetnost rođena, no prava umjetnost nije
samo ideologija, nego se od nje i razlikuje
...
Gledao je na odnos između ekonomske osnove i nadgradnje na nov način; za njega nadgradnja nije
nužno odraz materijalno-ekonomske osnove, nego se cjelina raznih djelatnosti smatra strukturom koja
tek posredno proizlazi iz načina proizvodnje
...
Djelo Ideologija i ideološki aparati države (1970) – pozvao se na Lenjina kad je biblioteku koju je
uređivao za nakladničku kuću Maspero nazvao Théorie
...
-
Za njega se vrijednost književnosti vezuje uz život, snagu, uz njezinu sposobnost da čovjeka učini
boljim
...
– 1950
...
-
Jurij Lotman (1922-1993, Rusija/ Estonija)
-
Vidi str
...
Edward Palmer Thompson (1924-1993, Velika Britanija)
-
-
Pisac; povjesničar britanske marksističke škole
...
i 1832
...
Svraća pozornost na
ulogu kulturnog nasljedstva, narodnih tradicija, i metodizma u oblikovanju kritičke odgovornosti
čovjeka prema gospodarskim posljedicama industrijalizacije
...
Hoggart: The Uses of Literacy, R
...
–
31
1950
...
Fredric Jameson (1934, SAD)
- Djelo Nesvjesno političko (1981) – govori da je za stariji marksizam bitan pojam totaliteta (za Lukácsa)
i totalizacije (za Sartrea)
...
- Smatra da poststrukturalizam (koji izrazito odbija totalizaciju) mora na samom početku imati neku
osnovnu pretpostavku kontinuiteta, neku ideologiju jedinstvenosti koju zatim želi izložiti kritici i uništiti
...
Zaključuje da je pravi posao poststrukturalističke
kritike da nakon „rastavljanja“, otkrivanja paradoksa i aporija, opet pristupi uspostavljanju cjeline,
totaliteta, što je novost jer je ranija dekonstrukcija završavala u otkrivanju aporija bez želje i mogućnosti
da ih prevlada
...
Pierre Macherey (1938, Francuska)
-
Marksist i poststrukturalist, učenik Louisa Althussera
...
Djelo
u kojemu su se marksistički i formalistički smisao teorije složili na račun književnosti
...
Kako
djelo ne iskazuje, ne otkriva i ne prevodi ideologiju, za kritiku je važno da ispita ono što djelo ne kaže
...
Terry Eagleton (1943, Velika Britanija)
-
-
-
-
Književni je kritičar i teoretičar, filozof i pisac
...
Raspravlja o odnosu između
ideologije i književnosti
...
autor, ne može obići ideologiju
...
Kritizira Althusserovo vjerovanje da prava umjetnost može tako reći mimoići ideologiju
...
Kaže kako vrijedna književnost ne nastaje usprkos povijesnim ograničenjima nego upravo na temelju
njih
...
Ističe da je Benjamin svojom teorijom o kontingenciji zapravo
predvidio i suvremenu dekonstrukciju
...
32
NOVI HISTORIZAM
-
-
-
To je američki književnoteorijski smjer, nastao 1980-ih, koji tekstu pristupa kao dijelu široke mreže
povijesno povezanih okolnosti koje zajedno opisuju duh vremena
...
Najplodnije su tlo našli među renesansnim dramskim tekstovima koje ne analiziraju kao
umjetnička djela, nego kao dokumente povijesnih društveno-političkih sustava moći i složenih
mehanizama kulturne reprodukcije
...
Uvijek je riječ o nekoj priči o prošlosti, pri čemu povjesničar uzima druge
tekstove kao intertekstove
...
Jedan
od rezultata takvog shvaćanja bilo je osiromašenje pojma književnosti
...
Postoji američka varijanta (Culture poetics) i britanska (Cultural Materialism)
...
Stephen Jay Greenblatt (1943, SAD)
-
-
Jedan je od utemeljitelja novog historizma
...
Djelo Renaissance Self-Fashioning (1980) – počeo ju je pisati u namjeri da istraži „ulogu ljudske
autonomije u izgradnji identiteta“, no kako je napredovao sve se više osjećao prisiljenim da naglasak
bude na kulturi, obitelji, državi i vjeri, dok je ljudski subjekt postajao sve neslobodniji, ideološki
proizvod odnosa sila u određenom društvu
...
Louis Montrose (20
...
, SAD)
-
Jedan je od predvodnika novog historizma koji kaže da „postoje samo tekstovi“ – po tome je u suglasju
s intertekstualnošću
...
FEMINIZAM
33
-
-
Osnovno obilježje feminizma je da ima emancipacijsko usmjerenje i reagira na neravnotežu koju je
dovelo višestoljetno muško prevladavanje
...
st
...
John Stuart Mill napisao je esej Podložnost žena (1869) – isticao je da žene imaju pravo na društvenu
jednakost, naročito u sferi braka i kritizirao to što se žene odgajaju da budu podložne
...
i 20
...
na poticaj ideja Johna Stuarta Milla
...
- Prve feministice, sufražetkinje, borile su se za pravo glasa u SAD-u
...
- Elizabeth Cady Stanton – Deklaracija osjećaja (1849) – proglasila je muškarce i žene stvorene kao
jednake te prozivala patrijarhalnu kulturu zbog potčinjenosti žena
...
- Simone de Beauvoir – djelo Le Deuxième Sexe (1949) – iznosi tezu da se ženom ne rađa, nego se
postaje
...
Time spol jasno odvaja od roda kao kategorije svijesti
...
Drugi val feminizma
- Pripada 60-im, 70-im i 80-im godinama
...
- Godine 1964
...
- Kate Millet – američka teoretičarka koja je odbacila pretpostavke suvremene znanosti, filozofije i
religije prema kojima je patrijarhat izvoran i prirodan oblik društvene organizacije
...
Prilagođava se novoj tradiciji koja poistovjećuje autora, pripovjedača
i lik
...
Uglavnom je okupljala bijele žene srednje klase, liberalnih političkih pogleda i profesionalno
aktivne
...
Treći val feminizma
- Započeo je 90-ih godina
...
) i različitim problemima
karakterističnim za svaku grupu
...
METODA USPOREDNIH ULOMAKA
34
-
-
-
-
-
-
Najopćenitija i najmanje osporavana metoda, bitan postupak proučavanja književnosti
...
Metoda
je vrlo stara jer čitati, a nadasve čitati ponovno znači uspoređivati
...
- Johann Martin Chladenius – uveo je i paralelizam namjere i paralelizam veze među riječima
...
Implicitno tako metoda usporednih ulomaka podrazumijeva postojanje autorske namjere, ako ne
hotimične, onda barem kao strukture, sustava
...
Juhl ističe kako se čak i kritičari koji su spram autorske namjere kao
kriterija najsuzdržaniji ne libe koristiti usporedne ulomke da bi objasnili tekst kojim se bave
...
Zaključuju između ostaloga da je za Baudelairea slika mačke u tijesnoj vezi sa
slikom žene jer o tome svjedoče dvije pjesme u Cvjetovima zla pod nazivom Mačka
...
Postavlja se pitanje pobija li on takav način služenja sporednim
ulomcima kao izvedbu zato što je ta metoda u ovom slučaju neprikladna, ili zato što misli da tu metodu
treba odbaciti načelno, a čini se da se priklanja tom drugom stavu jer se želi strogo pridržavati teksta
...
Kaže da kakva god uloga mačke bila u pjesnikovim erotski
slikama, ona nije tako važna da bi ga navela da nagonski napiše mačka ondje gdje hoće reći žena: kad
to čini, primijetili smo da osjeća obavezu da čitatelju pribavi objašnjenje
...
Metoda usporednih ulomaka ne pretpostavlja samo da je autorska namjera mjerodavna za tumačenje
tekstova, nego da je i dosljedna
...
Metoda usporednih ulomaka ostaje eminentno sredstvo kritike svijesti, tematske kritike ili psihokritike
...
Nitko se prema književnosti ne ponaša do kraja kao s
nasumičnim tekstom
...
- Djelo Rasprava o univerzalnome umijeću tumačenja (1757) – jedan je od prvih formalizirao
hermeneutičku funkciju usporednih ulomaka: „Usporedni ulomci su dijelovi diskursa koji imaju
sličnosti sa tekstom
...
Prvi proizvode verbalni paralelizam, drugi paralelizam stvari, a treći mješoviti paralelizam“
...
Verbalni paralelizam opisuje istovjetnost riječi u
različitim kontekstima; on je pokazatelj, vjerojatnost, ali nikad dokaz
...
Dakle,
najbolji tumač teksta, i značenja koje je bilo cilj pisanja, je sam autor
...
35
-
-
-
-
Knjiga Uvod u ispravno tumačenje govora i pisanih djela (1742) – govoreći o metodi usporednih
ulomaka, uveo je termine paralelizam namjere (razlikuje se od paralelizma stvari kao ono što hoće reći
autor od onoga što kaže tekst) i paralelizam veze među riječima (označava formalno ponavljanje: pattern,
uzorak, motiv)
...
Tako da je paralelizam između dvaju ulomaka mjerodavan samo ako
oni upućuju na dosljednu namjeru
...
Primijetio je da pouzdanost metode usporednih ulomaka ovisi o vrsti, te da se s književnim djelom i
filozofskom raspravom ne smije postupati na isti način sa stajališta namjere
...
Umjereni teoretičar književnosti; pobija pojam namjere
...
Kaže kako metoda teži da razjasni nerazumljiv ulomak ne samo kad su posrijedi ulomci gdje se
upotrebljava ista riječ nego i u ulomcima u kojima se ista stvar označava drugom riječju
...
Peter D
...
st
...
Upotreba usporednih ulomaka da
bi se učvrstilo ili oslabilo tumačenje implicitno se poziva na autorsku namjeru
...
- Među prvima je skrenuo pozornost na raznolikost estetskih sudova prema
pojedincima, razdobljima i narodima, ali je veliku teškoću na koju je ukazao ubrzo razriješio objasnivši
nesložnost estetskih sudova tvrdnjom da su oni više ili manje ispravni; dakle kad bismo svi sudili
ispravno, svi bismo se složili da su iste pjesme lijepe i da su iste pjesme ružne
...
Smatrao je da je umjetnost „nesvrhovita svrha“, pa zato „čistu“ umjetnost proglašava estetski
nadređenom umjetnosti „s tezom“, primijenjenoj umjetnosti, praktičnoj umjetnosti
...
Otada umjetnost i književnost upućuju jedino same na sebe
...
Sud odobravanja izražava ugodu osjetila („ovaj predmet u meni izaziva ugodu“)
...
zainteresiran je isključivo za oblik, a ne
postojanje predmeta
...
Prema tome, estetika više nije
znanost o lijepome, nego znanost o estetskoj procjeni
...
jednoglasnošću – odnosno, „kad stvorim estetski sud nasuprot sudu odobravanja,
tražim da se s njim svi slože“
...
Johann Herder (1744-1803, Njemačka) -
Književnik, prevoditelj, teolog, filozof
...
Deifnirao je pojam Volkgeist (duša naroda) kojim započinje etnologija
...
Djelo O književnosti (1800) – pod utjecajem njemačkog romantizma; istaknula je utjecaj religije, običaja
i zakona na književnost; potiče na nacionalni osjećaj
...
Njegova ideja da je jezik sustav vođen pravilima, a ne kolekcija riječi sa značenjima, tj
...
Također je priznato da je on smislio ideju lingvističke relativnosti koja je poznata pod imenom
SapirWhorfova hipoteza jezika
...
- Proširio je pojam klasičnog prema historizmu: prema njemu, da se nazove klasičnim zaslužuje svaki
estetski razvoj kojemu cjelovitost pridaje imanentan telos, a ne samo klasična antika
...
Klasično znači očuvanost od propadanja vremena
...
17)
...
Samuel Taylor Coleridge (1772-1834, Velika Britanija) -
-
Pjesnik i esejist
...
Dakle prema njemu „obustava nevjerice“ nije nikako pozitivna
vjera, a pomisao na pravu halucinaciju morala bi se kositi sa smislom za fikciju i oponašanje kakav ima
svaki dobro odgojen duh
...
Prema njemu, u nju ne vjerujemo pozitivno, nego
negativno, kao u pjesničku opsjenu
...
Prevodio je i propagirao njemačku filozofiju književnosti
...
U velikim piscima je vidio junake modernog
svijeta (romantička zamisao)
...
književnim portretima književna djela objašnjava životom autora i opisom skupina kojima su
pripadali
...
Članak Što je klasik? (1850) – predložio je bogatu i složenu definiciju klasika
...
Daje „običnu definiciju“ klasika: to je stari, udivljenjem već posvećeni autor, koji predstavlja autoritet
u svojoj vrsti
...
Za njega, pojmovi klasik i tradicija postaju nerazdvojni, tj
...
Otvoreno proziva Rječnik Francuske akademije gdje se klasici poistovjećuju s uzorima kompozicije i
stila prema kojima se treba ravnati
...
Rekao je kako nije dobro biti smatran
klasikom od strane svojih suvremenika, jer su tada veliki izgledi da pisac neće ostati klasikom za njihove
potomke
...
Njegovo viđenje klasika nije nacionalno, nego univerzalno
...
Za razliku od prvog teksta kojeg piše sa stajališta pisca koji
38
se ugleda na klasike i njihovu raznolikost i originalnost, tu definiciju izlaže kao profesor, pa zato kriterij
vrijednosti više nije isti
...
- Djelo Vještica (1862) – polemička knjiga
...
- Barthes je napisao djelo Michelet (1954)
...
Uzor mu je bio Sainte-Beuve
...
Članak Funkcija kritike danas (1864) – proučavanje književnosti je definirao kao bezinteresan pokušaj
da se spozna i poučava najbolje što se na svijetu spoznalo i mislilo
...
Društvena je zadaća književnosti da ljudima koji se bave svojim zanimanjima pruži duhovne
težnje kad se odaju dokolici te da u njih pobudi nacionalni osjećaj u trenutku kad religija više nije
dovoljna
...
st
...
Tako je književnost,
kao zamjenu za religiju, pretvorio u moralni katekizam novog demokratskog društva
...
Ernest Renan (1823-1892, Francuska)
-
-
Filolog, filozof, povjesničar, pisac
...
Poznata Molitva na Akropoli (1860, u Uspomene na djetinjstvo i na mladost) – opisao je „grčko čudo“
kao nešto što je postojalo samo jednom, što se nikada prije nije vidjelo, što se nikada više neće vidjeti,
no čemu će učinak trajati vječno, a misli na tip vječne ljepote, bez ikakve lokalne ili nacionalne primjese
...
da je impresionist i varalica, da mu nedostaje
točnosti, znanstvenog duha, metode
...
- Kod njega se izvorna veza znaka i njegova predmeta gubi, a niz interpretanata kreće se unedogled od
znaka do znaka i nikad ne doseže početak, u semiozi koju on naziva neograničenom
...
Svijet je uvijek
već protumačen jer se prvobitni jezični odnos odvija među reprezentacijama, a ne između riječi i stvari
ni između teksta i svijeta
...
- Predložio je razlikovanje indeksa (znak motiviran uzročnom vezom), ikone (znak motiviran analoškim
odnosom) i simbola (konvencionalni znak)
...
Tražio je da pjesnik nestane kao govornik te da
inicijativu prepusti riječima
...
Kaže da, budući da je knjiga neosobna utoliko
što se od nje čovjek odvaja kao autor, knjiga ne iziskuje da joj priđe čitatelj
...
- Smatrao je da govor ima veze sa zbiljnošću stvari jedino u ophođenju: u književnosti se na njih samo
aludira ili se od njih izlučuje svojstvo koje će u sebe uklopiti neka ideja
...
- Kaže da sve na svijetu postoji da bi dospjelo u knjigu
...
- Kritiku koja je svoje doživljaje književnosti objavljivala u kronikama novina i časopisa nazvao je
impresionističkom
...
Nasuprot prvom čitanju amatera i poklonika knjiga, navodno znanstveno,
pomno čitanje, sukladno očekivanju teksta, samo sebe opovrgava kao čitanje
...
Lanson je o njemu zaključio da nema književnu teoriju, tj
...
Predstavljao je suosjećajnost u književnoj kritici, protiv čega se bunila teorija književnosti
...
Pomogao je osnovati modernu matematičku logiku i
analitičku filozofiju
...
36) odgovara Fregeovoj razlici između
smisla (Sinn) i značenja (referencije, denotacije, Bedeutung)
...
Nipošto ne označava kronološko ni psihološko
prvenstvo jer kad čitamo, svoja tumačenja zasnivamo na vrednovanjima, pristupamo značenju
posredovanjem smisla, a da uostalom ne prihvaćamo uvijek pomisao da su naša vrednovanja privremena,
podložna preispitivanju u ovisnosti o značenju
...
Smatrao je da treba izmaknuti čitatelju i njegovim prohtjevima, no ne tako da se njegovi dojmovi ponište,
već da mu se nametne stega, i baveći se samim djelom postigne objektivnost
...
Članak Kritika (1982, u La Grande Encyclopédie) – kaže da se književno djelo objašnjava djelima koja
su mu prethodila ili su ga slijedila, jednako samim sobom koliko i onim što ga okružuje
...
Ako se tako postavi, vrsta je zaista zakonita kategorija
recepcije
...
st
...
Henri Bremond (1865-1933, Francuska)
-
Povjesničar, teolog, katolički filozof, svećenik, kritičar; član Francuske akademije
...
Antoine Meillet (1866-1936, Francuska)
-
Jedan od najvećih francuskih lingvista s početka 20
...
; indoeuropeist, komparatist; Saussureov učenik
...
Marcel Proust (1871-1922, Francuska)
-
-
-
Djelo Contre Sainte-Beuve (1920) – tvrdi da biografija ne objašnjava djelo jer je ono proizvod nekog
drugog ja koje nije društveno ja, dubinskog ja nesvodljivog na svjesnu namjeru
...
Tekst Journées de lecture (1907) – nema neposrednog, čistog pristupa knjizi
...
Neumitno narušava knjigu, prilagođuje ju čitateljevim brigama
...
Djelo Le Temps retrouvé (1927) – pisanje opisuje kao prijevod unutarnje knjige, a čitanje kao još jedan
prijevod u drugu unutarnju knjigu
...
Književnost vidi kao izbavljenje: jedini život zbiljski proživljen jest književnost
...
st
...
Možemo vidjeti kako se pokušava izvesti univerzalna definicija književnosti, ili
pjesništva, kao verbalne umjetnosti
...
Jezik smatra isključivom građom književnosti
...
Djelo Goethe u Francuskoj (1904) – studija od koje je započela komparativna književnost
...
Dao je za primjer razlučivanja smisla izraza i njegove denotacije ili referencije (Gottlob Frege, vidi str
...
dobro je sročena, ali nema denotacije jer u
Francuskoj odavno nema kralja, pa zato nije ni istinita ni lažna
...
Studija Bergsonizam (1924) – bio je učenik i sljedbenik Henrija Bergsona (francuski filozof)
...
Oscar Bloch (1877-1937, Francuska) i Walther von Wartburg (1888-1971, Švicarska)
-
Definirali stil (Stil, fr
...
, u značenju „način na koji se izražava misao“, iz kojega su se u 18
...
razvila moderna značenja, osobito kad je riječ o lijepim umjetnostima
...
Stylos, „stup“, nastao pogrešnim pridruživanjem;
41
-
zapravo znači „šiljak kojim se piše“, a to je značenje riječ zadobila oko 1380
...
koristila se u
oblicima stile, estile, u pravnome značenju „načina na koji se postupa“, a otuda „struka“, zatim „način
borbe“ u 15
...
te „način djelovanja“, što je još uobičajeno u 17
...
; danas se upotrebljava samo u
izrazima kao što su promijeniti stil
...
, posuđena je iz njemačkog stylistik)
...
st
...
Bavio se poviješću (književnih) ideja, tj
...
Lucien Febvre (1878-1956, Francuska, [fɛvʁ])
-
-
-
Jedan od osnivača škole Annales
...
De Lanson à Daniel Mornet
...
Protivio se književnoj povijesti koja se odviše
kruto pridržavala velikih autora
...
Smatrao je da bi se trebala napisati „povijesna povijest“ književnosti – tj
...
Djelo Rabelais (1942) – analiza vjerskog osjećaja u renesansi
...
Članak Što je književnost? (1938)
...
Tvorac psihosistematike – proučavanja jezika na temelju psiholoških kriterija i formalnih
(logičkomatematičkih) načela analize
...
Edward Sapir (1884-1939) i Benjamin Lee Whorf (1897-1941, SAD) -
-
Antropolozi
...
Time se ponovno dospijeva u postheideggerovsku hermeneutiku, kojoj je ta
koncepcija jezika sukladna: jednako kao što nam obzor ograničava naš povijesni položaj, jezik ne dopire
do drugoga, pa stoga ni do zbilje
...
42
Gaston Bachelard (1884-1962, Francuska)
Njegovi eseji o znanosti, imaginaciji, prostoru i snovima značajan su doprinos na polju filozofije i
književnosti
...
- Razvija vlastitu sliku svijeta i znanosti koja stvara svijet, upućujući na temeljno jedinstvo filozofije,
filozofije znanosti i pjesničke imaginacije
...
Zatim je istraživao značenja tih simbola kroz vrijeme u svjetskoj
književnosti
...
Jean Paulhan (1884-1968, Francuska)
- Pisac, kritičar, izdavač
...
- Djelo Fleurs de Tarbes (1941) – studija o prirodi jezika u fikciji
...
-
Ernst Robert Curtius (1886-1956, Njemačka)
-
-
Djelo Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje (1948) – jedno od najvažnijih djela o
srednjovjekovnoj književnosti, nastalo iz potrebe da se jezik i tumačenje stare europske književnosti
cjelovito istraže i primjerima prezentiraju s književnoznanstvenog i filološkog aspekta
...
To je opširna slika načina na koji su topoi ili „opća mjesta“ antike preživjeli u književnostima na zapadu
...
Temeljni problem njegove studije je problem opstanka latiniteta u europskoj književnosti
...
Leo Spitzer (1887-1960, Austrija)
-
-
-
Filolog i književni znanstvenik
...
- Objasnio je zakašnjenje francuske teorije i slabu aktivnost u prvoj polovici 20
...
trima čimbenicima: starim osjećajem nadmoćnosti vezanim uz neprekidnu i iznimnu književnu tradiciju,
općim duhom proučavanja književnosti (kojemu je i dalje bio svojstven znanstveni pozitivizam 19
...
u
potrazi za uzrocima) i činjenicom da je u nastavi književnosti prevladavala metoda eksplikacije teksta
...
Njegove studije uvijek nastoje
opisati mrežu neznatnih otklona po kojima se mogu uočiti značajke pojedinčeva svjetonazora, kao i
način na koji je obilježio kolektivni duh
...
Isprva je njegovo pitanje glasilo „Može li se piščev duh prepoznati po
njegovoj posebnoj jezičnoj djelatnosti?“
...
Stil prema
43
njemu dakle nema nikakve veze sa svjesnim autorovim izborom, nego kao otklon izražava „psihološki
korijen“
...
Ludwig Wittgenstein (1889-1951, Austrija)
-
Jedan od najutjecajnijih filozofa 20
...
Bavio se temama poput logike, filozofije matematike, filozofije
jezika i filozofije uma
...
Htio je identificirati veze između jezika i zbilje i definirati granice znanosti
...
- Djelo Filozofska istraživanja (1953) – objavljeno posthumno
...
Rudolf Carnap (1891-1970, Njemačka/ SAD)
- Filozof jezika; član Bečkog kruga (logički pozitivizam)
...
Posvećeno je analizi formalnoga jezika
matematike i znanstvenih teorija na osnovi sintaktičkih pravila
...
Djelo Mimeza
...
Analizira realizam koji se
sve više poistovjećivao s idealom referencijalne preciznosti zapadne književnosti
...
Käte Hamburger (1896-1992, Njemačka)
-
Kritičarka, filozof
...
Austin Warren (1899-1986, SAD) i René Wellek (1903-1995, Češka/ SAD)
-
-
Smatrani su umjerenim teoretičarima književnosti; pobijaju pojam namjere
...
Služio je kao oslonac
razvrstavanja i prosudbe pojedinih književnih teorija
...
Književna teorija
se više predstavlja kao kritika ideologije, a uključuje i kritiku teorije književnosti: kaže da svatko uvijek
ima neku teoriju, a tko misli da nema, zapravo ovisi o teoriji koja prevladava na mjestu i u trenutku u
kojem djeluje
...
povijesnim i estetičkim) zapažanjima, kad predmet rasprave više nisu značenje ili
vrijednost, nego modaliteti proizvodnje značenja ili vrijednosti (Paul de Man)
...
44
Jorge Luis Borges (1899-1986, Argentina/ Švicarska, [bɔːrhɛs])
-
-
Književnik (najpoznatiji po kratkim pričama), pjesnik, esejist
...
Borges preporučuje da se teorija čita kao roman unatoč namjerama njezina autora i u
skladu s „tehnikom namjernog anakronizma i pogrešnih pridijevanja“
...
Unutra je i pripovijest Babilonska knjižnica
...
Jedan od osnivača skupine Oulipo (Ouvroir de littérature potentielle: Radionica potencijalne
književnosti) – skupina književnika i matematičara francuskog govornog područja koji su nastojali
razviti različite tehnike „prisilnog“ pisanja
...
Djelo Stilske vježbe (Exercices de Style, 1947) – u 99 pripovjedno-stilskih varijacija parodira temeljno
isti banalni prizor – stil razumijeva kao varijaciju na temu; umnogostručuje sintaktičke konstrukcije i
varijacije vokabulara
...
Stil je za njega kultura i simptom
...
Termin se primjenjuje i na ukupno djelovanje pojedinca ili društva, kao kad govorimo o
životnom stilu ili stilu neke civilizacije
...
Također kaže da je stil simptomatično obilježje, te je na
temelju toga stil postao temeljni koncept u povijesti umjetnosti tijekom 19
...
, u svim značenjima
termina i na svim estetskim razinama
...
- Djelo Jezici umjetnosti: pristup teoriji simbola (1968) – kaže da tri simptoma estetike mogu biti
sintaktička gustoća, semantička gustoća i sintaktička punoća
...
- Članak Status stila (1975) – tvrdi da sinonimija uopće nije nužna da bi postojao stil, iako je za to
dovoljna
...
da bi se spasio stil, ne treba obavezno vjerovati u točnu i apsolutnu sinonimiju, nego samo
priznati da ima veoma različitih načina da se kažu veoma slične stvari, i obratno, veoma sličnih načina
da se kažu veoma različite stvari
...
- Smatrao je da je stil složena značajka koja u neku ruku služi kao pojedinačni ili skupni potpis, tj
...
odnos kojim uzorak
referira na osobinu tog uzorka (kao što uzorak u krojačkoj zbirci uzoraka oprimjeruje boju i sastav
tkanine, tkanje, debljinu, ali ne i kroj ili oblik)
...
Esej Kada je umjetnost? (1977) – predložio je da se pitanje „Što je umjetnost?“ zamijeni pitanjem „Kada
je umjetnost?“
...
Rekao je da umjetnička djela nisu trkaći konji, nije nam prvenstveni cilj proglasiti pobjednika
...
Djelo The Dyer's Hand and other essays (1962) – rekao je da je prvo pitanje koje ga zanima dok čita
pjesmu tehničko (ovo je verbalna naprava, kako radi?), ali je njegovo drugo pitanje moralno (kakav
čovjek živi u ovoj pjesmu, što skriva čitatelju, što skriva čak i samom sebi?)
...
Graham Hough (1908-1990, Velika Britanija)
-
Kritičar i pjesnik
...
Stil je stoga ništavan i nikad ga nije ni bilo
...
poviješću djela kao povijesnih dokumenata koji odražavaju
ideologiju ili senzibilitet razdoblja – pisao je o misaonim strujama romantičnog doba (Le sacre de
l'écrivain, 1750-1830, Le Temps des prophètes, Les Mages romantiques, L'École du
désenchantement)
...
Djelo En lisant en écrivant (1981) – kaže da kad je posrijedi književna kritika, sve riječi koje nameću
kategorije su zamke
...
- Izumitelj performativa
...
Smatrao je da svako iskazivanje uključuje čin koji on naziva ilokucijskim (kao pitati ili
odgovoriti, zaprijetiti ili obećati), koji mijenja odnose među sugovornicima
...
Tumačiti književni tekst znači najprije ustanoviti glavni
ilokucijski čin što ga izvodi autor kad piše tekst (npr
...
Ilokucijski su činovi
intencionalni, dakle tumačiti tekst znači razabrati namjere njegova autora
...
Brojne pojedine implikacije i asocijacije ne protuslove glavnoj namjeri, ali je njihova
složenost posebnija, a nisu intencionalne u smislu da bi bile hotimične
...
Tekst Kako djelovati riječima (1962) – književnost je odvojio od govornih činova
...
Pjesništvo
(i kazalište) je izjednačio sa šalom jer mu nedostaje ozbiljnosti
...
Gianfranco Contini (1912-1990, Italija) Filolog, lingvist, kritičar; kritika varijanata
...
Meyer Howard Abrams (1912-2015, SAD) Bavio se romantizmom
...
Objektivni ili
formalni pristup književnosti usredotočuje se na djelo, izražajni pristup na umjetnika, mimetički pristup
na svijet, a pragmatički krug na publiku, čitatelje
...
Smatra kako je u tekstu potrebno i dovoljno tražiti što je htio reći autor, njegovu „jasnu i prisebnu
namjeru“; to je jedini kriterij valjanosti tumačenja
...
Barthes ne poriče da tekst ima izvorno značenje, iako mu ono nije glavna
briga
...
Racineova čovjeka, što je dvoznačan izraz koji se
odnosi na Racineov lik ili tvorevinu, ali kroz njegove tvorevine i na samog tvorca kao dubinsku svijest
ili kao intencionalnost
...
Proglašava
se strukturalističkom, ali nisu posrijedi književne strukture, već psihološke, sociološke i sl
...
Književnost je otad
pluralna, nesvodljiva na namjeru
...
- Članak Smrt autora (1968) – Barthes je napravio ustupak i priznao kako nova kritika često nije učinila
ništa drugo doli utvrdila utjecaj autora, u smislu da je biografiju, čovjeka i djelo, samo zamijenila
dubinskim čovjekom, životom i egzistencijom
...
E
...
Anscombe (Gertrude Elizabeth Margaret Anscombe, 1919-2001, Velika Britanija)
-
Studentica i bliska suradnica Ludwiga Wittgensteina, jedan od najboljih poznavatelja njegova rada
...
Frank Kermode (1919-2010, Velika Britanija) - Utvrdio je da se u Iserovoj estetskoj recepciji književna
teorija konačno uskladila sa zdravim razumom: svatko zna da stručno osposobljeni čitatelji čitaju iste
tekstove drugačije od ostalih čitatelja, temeljitije i sustavnije, što je dovoljno da se dokaže da tekst nije u
potpunosti određen
...
Wayne Clayson Booth (1921-2005, SAD)
Knjiga Retorika fikcije (1961) – uveo pojam implicitnog autora
...
To je bio način da se odbaci
budući stereotip o smrti autora
...
Zato je u svakom tekstu
autor za čitatelja priredio mjesto komplementarno implicitnom autoru, koje čitatelj može, ali ne mora
zauzeti
...
29)
...
- Djelo Rediscoveries in Art: Some Aspects of Taste, Fashion, and Collecting in England and France
(1976) – „Kažu nam da je vrijeme vrhovni sudac
...
Ne
možemo biti sigurni da umjetnik koji se otme zaboravu neće ponovno pasti u zaborav“ (pretpostavka od
koje polazi povijest ukusa)
...
Tvorac generativne gramatike (odbacuje upotrebu korpusa)
...
Poznat je po studiji Metapovijest: povijesna imaginacija u devetnaestostoljetnoj Europi (1973) –
potaknut usponom naratologije 1970-ih, predstavio je svoj poetički model povijesti
...
Claude Bremond (1929, Francuska) -
Semiolog, naratolog
...
Pierre Bourdieu (1930-2002, Francuska)
-
Jedan od najutjecajnijih sociologa 20
...
Proučavao je sociologiju književnog polja
...
48
-
-
Prema njemu čitanje je ušlo u sastav definicije književnosti
...
Tako diskurs o djelu nije puko pomoćno sredstvo kojemu bi namjena
bila da pogoduje njegovu razumijevanju i procjeni, nego sastavni dio proizvodnje djela, njegova
značenja i njegove vrijednosti
...
st
...
pri prvotnoj recepciji dobri pisci često
nemaju drugih čitatelja osim ostalih „dobrih“ pisaca, pa treba sve više vremena da djela koja su isprva
pristupačna samo upućenima nađu publiku, tj
...
Paul Veyne (1930, Francuska)
-
Arheolog, povjesničar, stručnjak za antički Rim, profesor na Collège de France
...
Essai d'épistémologie (1971)
...
filozofije govornog čina
...
„Namjeravati nešto reći“, „htjeti nešto reći“, „nešto reći namjerno“ ne znači „smišljati da se
nešto kaže“, „nešto reći smišljeno“
...
Fikcijski iskaz opisao je kao hinjenu tvrdnju zato što ne odgovara pragmatičkim uvjetima (iskrenost,
obvezatnost, sposobnost da se dokaže ono što izriče) kojima udovoljava nepatvorena tvrdnja
...
Polemizirao je s Derridom
...
6) i zapazio njegove
slabosti – ne definira se poruka, pa se stoga i ne izlaže točno kakva je stvarna narav poetske funkcije
koja naglasak stavlja na poruku: je li u ovom slučaju riječ o isticanju oblika ili sadržaja poruke? Jakobson
o tome ništa ne kaže, ali prešutno se zaključilo da se poetska funkcija pridružuje obliku poruke
...
Djelo Orijentalizam (1978) – analiza kulturnih simbola na kojima se temelji orijentalizam
...
Dakle, orijentalizam
funkcionira kao metoda praktične, kulturne diskriminacije
...
Jedan od pokretača utjecajnog književnog časopisa Tel Quel (1960
...
Napisao predgovor ponovnom izdanju zbornika Théorie d'ensemble (1980, Teorija skupova) – najavio
povratak teorije; ambiciozna knjiga objavljena krajem 60-ih koju su potpisali Foucault, Kristeva,
Barthes, Derrida i cijela skupina teoretičara okupljenih oko časopisa Tel Quel, predvodnika teorije koja
je tada dostizala vrhunac
...
Michel Arrivé (1936, Francuska) -
Pisac i lingvist
...
Jean Lallot (1937, Francuska) i Roselyn Dupont-Roc (20
...
, Francuska)
Autori su novog prijevoda Aristotelovog djela O pjesničkom umijeću u biblioteci „Poétique“ (1980)
...
Terence Christopher Cave (1938, Velika Britanija)
- Djelo Prepoznavanja: Studija o poetici (1988) – ističe prvorazrednu važnost anagnorize
(prepoznavanja) u Aristotelovom djelu O pjesničkom umijeću
...
„Kad se konstruira kako treba, tragički mythos oponaša inteligibilan
red, a čini se da je tad anagnorizi namijenjeno da postane kriterij inteligibilnosti
...
Uspoređuje čitatelja s lovcem, detektivom, tumačem znakova ili proricateljem, koji vreba na indicije što
će mu omogućiti da priči prida značenje
...
koji omogućuju da se identificira pojedinac
ili da se rekonstruira događaj
...
„Lovac je valjda bio prvi koji je pripovijedao priču, jer
je jedini bio kadar u inače nezamjetnim tragovima što ih je ostavio njegov plijen pročitati povezan niz
događaja
...
Primijetio je da su putevi razvoja književne teorije otpravili problem reprezentacije, referencije ili
mimeze da se pridruži ostalim pitanjima što ih je književna teorija prognala, kao što su namjera ili stil
...
Jacques Rancière (1940, Francuska)
-
Profesor je filozofije u Parizu
...
Essai de poétique du savoir (1992)
...
20)
...
Posrijedi je spretan način da se stilistika rehabilitira
mimo lingvistike
...
Bavi se proučavanjem povijesti čitanja i čitateljstva
...
François Rastier (1945, Francuska)
-
Semantičar i lingvist
...
Tekst Le problème du style pour la sémantique du texte (1994) – navodi da La Mothe Le Vayer
individualni stil suprotstavlja vrsnim značajkama, a zatim se Dumarsais i d'Alembert upuštaju u opis
stila kao individualizacije umjetnika
...
Kaže kako je alegorija u tradicionalnom hermeneutičkom smislu metoda tumačenja tekstova, sredstvo
kojim se tekst može i dalje tumačiti pošto se odvojio od svog izvornog konteksta i kad namjera njegova
autora više nije prepoznatljiva, ako je uopće ikad i bila
...
Djelo Demon teorije
...
Christopher Prendergast (1987, Velika Britanija)
-
-
Djelo Poredak mimeze (1986) – raspoznaje probleme Barthesovog napada na mimezu
...
Također ističe da retorička dramatizacija kojoj se Barthes odaje, utječući se metaforama i
personifikacijama, postiže da čitatelj prihvati jednu od najpovršnijih teorija referencije
...
Čitatelj postaje žrtva obmane – misli da ima posla sa
samim stvarima
...
Michel Charles (20
...
, Francuska)
-
Profesor je književnosti na École normale supérieure u Parizu
...
51
-
Rhétorique de la lecture (1977), L'Arbre et la source (1985), Introduction à l'étude des textes (1995)
...
st
...
Poésie et récit
...
KNJIŽEVNOST / LITERARNOST
-
-
Što proučavanje čini proučavanjem književnosti? Kako ono definira književne osobine književnog teksta?
Što je književnost?
Proučavanje književnosti uvijek je stiješnjeno između povijesnog pristupa u širokom smislu (tekst kao
dokument) i lingvističkog pristupa (tekst kao jezična činjenica, književnost kao umjetnost riječi), koji se
ne mogu svesti jedan na drugi
...
To značenje odgovara klasičnom
pojmu lijepe književnosti
...
Do 19
...
književnost je, strogo uzevši, bila stih
...
st
...
Još ograničenije, književnost su veliki pisci (to
je romantička zamisao)
...
Matthew Arnold (1822-1888, Velika Britanija), Ferdinand Brunetière (1849-1906, Francuska),
Gustave Lanson (1857-1934, Francuska)
-
Krajem 19
...
, pošto je propala religija, a prije nego što se uzdigla znanost, smatrali su da je književnost
zapala dužnost da se brine za društveni moral
...
Možemo vidjeti kako se pokušava izvesti univerzalna definicija književnosti, ili
pjesništva, kao verbalne umjetnosti
...
Viktor Šklovski (1893-1984, Rusija)
-
Članak Umjetnost kao postupak (1917) – umjetničkima možemo nazivati ona djela koja su stvorena
posebnim postupkom čiji je cilj da se djela upravo shvaćaju umjetničkima
...
pojava da književnik književnim postupcima postiže kod čitatelja takav dojam zbog kojeg
se napušta uobičajeno shvaćanje riječi kao pukih oznaka za stvari
...
ono što verbalnu poruku čini umjetničkim djelom
...
-
No neki se književni tekstovi ne odmiču od običnog jezika, a neka se obilježja koja se smatraju
književnijima susreću i u neknjiževnom jeziku, a u nekim slučajevima su i vidljivija – npr
...
Ako kao kriterij literarnosti koristimo očuđenje, reklama bi po tome bila najbolja književnost
...
Gérard Genette (1930, Francuska)
-
Priznao je da literarnost u Jakobsonovu značenju pokriva samo dio književnosti, samo dikciju
(pjesništvo), a ne i (pripovjednu i dramsku) fikciju
...
-
Književnost je zaključak koji se izvodi iz nedokazane pretpostavke
...
Granice joj se nekad polako premještaju, ali
je nemoguće s njezina opsega prijeći na njezino shvaćanje, s kanona na bit
...
53
AUTOR / NAMJERA
-
-
-
Najspornija stavka u proučavanju književnosti
...
To se nipošto ne svodi na pitanja
biografije
...
Sukob starih i modernih: stari nazor (filologija, pozitivizam, historizam) je smisao djela poistovjećivao
s autorovom namjerom, a moderni (formalizam, nova kritika, strukturalizam) smatra da autorova
namjera nije mjerodavna da bi se odredili ili opisali smislovi djela
...
Dva su uobičajena argumenta protiv autorske namjere kao kriterija valjanosti tumačenja: (1) autorska
namjera nije mjerodavna (odnos između značenja i onoga što je autor htio izraziti nipošto nije siguran –
Zabluda o namjeri, vidi dolje); (2) djelo nadživljuje autorsku namjeru (djelo živi svojim životom, zato
se ukupno značenje djela ne može jednostavno odrediti kao ono što ono znači za autora i njegove
suvremenike, nego se mora opisati kao proizvod akumulacije, povijesti načina na koji su ga čitatelji
tumačili do danas)
...
Jedina namjera koja je važna u autora jest namjera da
napiše književno djelo
...
Prema tome, pravo značenje djela je ono koje je imalo od nastanka
...
Raymond Picard (1917-1975, Francuska)
-
Smatra kako je u tekstu potrebno i dovoljno tražiti što je htio reći autor, njegovu „jasnu i prisebnu
namjeru“; to je jedini kriterij valjanosti tumačenja
...
Taj pristup zahtijeva od kritičara empatiju i identifikaciju; treba ponovno proživjeti
stvaralački projekt
...
Knjiga La Pensée indétérminée (1985) – taj novi tip fenomenološkog cogito kojemu su obilježja velike
teme poput prostora i vremena, Poulet naziva neodređenom mišlju što se izražava u cijelome djelu
...
Hans-Georg Gadamer (1900-2002, Njemačka)
-
-
-
Djelo Istina i metoda (1960) – prema njemu, smisao teksta nikad ne iscrpljuju namjere njegova autora
...
Smatra da je svako tumačenje kontekstualno, ovisno o kriterijima što se odnose na kontekst u kojemu se
odvija, a pritom se tekst može spoznati i razumjeti jedino sam po sebi
...
Vremenska udaljenost između tumača i teksta naziva se
stapanje obzora i ono postaje neizbježno i produktivno obilježje tumačenja
...
Upozorava da
ne treba propitivati isključivo što je htio reći autor, već podjednako istraživati što hoće reći tekst
...
(1928, SAD)
-
-
Djela Valjanosti tumačenja (1967) i Ciljevi tumačenja (1976) – kako bi pobio protuintencionalističku
tezu, razlikuje značenje i smisao teksta, pri čemu je značenje sve ono što u recepciji teksta ostaje
postojano (odgovara na pitanje „Što znači ovaj tekst?“), ono je jedinstveno; a smisao dovodi značenje u
vezu sa situacijom, on je promjenjiv, otvoren
...
- Smatra da su velika djela neiscrpiva, svaki ih naraštaj razumijeva na svoj način: čitatelji u njima nalaze
nešto čime će razjasniti aspekt svog iskustva
...
Ističe kako se izvorno značenje rijetko kad dovodi u pitanje, ali neki prije naglašavaju izvorno značenje,
a drugi trenutni smisao
...
Implicitno, gotovo svi komentatori priznaju da
postoji izvorno značenje, ali nisu svi spremni na isti napor da bi ga rasvijetlili
...
Kaže da se subjektivna namjera
subjekta koji govori i značenje njegova diskursa međusobno prekrivaju na takav način da razumjeti što
govornik hoće reći i njegov diskurs znači isto
...
Važnije je što kaže tekst nego što je htio reći autor
...
Stéphane Mallarmé (1842-1898, Francuska)
-
Kaže da „knjiga ne podnosi nikakva potpisnika“
...
Roland Barthes (1915-1980, Francuska)
-
Članak Smrt autora (1968) – kaže da se objašnjenje nekog djela uvijek traži u muškarcu ili ženi koji su
ga proizveli, kao da je djelo ispovijest i ne služi drugome do povjeravanju
...
Čitatelj je, a ne autor, mjesto gdje nastaje jedinstvo teksta, ali taj čitatelj
nije ništa osobniji od netom razvlaštenog autora, nego se i on poistovjećuje s funkcijom
...
Stanley Fish (1938, SAD)
-
Knjiga Is There a Text in This Class (1980) – tvrdi da tekst ima onoliko značenja koliko ima čitatelja i
nema načina da se ustanovi valjanost (ni nevaljanost) tumačenja
...
METODA USPOREDNIH ULOMAKA
-
Vidi str
...
56
SVIJET / PREDSTAVLJANJE / MIMEZA / REFERENCIJA
-
-
O čemu govori književnost? Mimeza je naziv za odnose između književnosti i zbilje
...
Sukob se događa između dvaju suparničkih stereotipa – ili književnost govori o svijetu, prikazuje
zbilju (prema aristotelovskoj, humanističkoj, klasičnoj, realističnoj, naturalističkoj, marksističkoj
tradiciji), ili književnost govori o književnosti (prema modernoj tradiciji i književnoj teoriji)
...
Za Platona, mimeza je oponašateljski modus
pripovijedanja, kao u tragediji, kad je sve u upravnom govoru
...
Platon umjetnost osuđuje kao „oponašanje oponašanja“ jer ona kopiju
podmeće kao izvornik i udaljava od istine
...
Za njega je mimeza prikazivanje ljudskog djelovanja
jezikom te pretpostavlja da jezik može preslikati zbilju
...
Teoretičari su
ustrajali da vjerojatno dakle nije ono što se može dogoditi kao moguće, nego ono što je prihvatljivo
prema općem mišljenju, što odgovara kodu i pravilima društvenog dogovora, a time se mimeza još više
udaljuje od zbilje
...
Prikaz zbilje u zapadnoeuropskoj književnosti (1946) – izradio je panoramu prekretnica
pojma mimeze tijekom nekoliko tisućljeća, od Homera do Virginije Woolf
...
Povijest zapadne
književnosti ocrtao je kao težnju za prikazivanjem zbilje
...
Šest je funkcija u komunikacijskom činu i šest čimbenika koji određuju komunikaciju
...
prema zbilji i
poetska, usmjerena prema poruci kao takvoj
...
Claude Lévi-Strauss (1908-2009, Francuska, [stʁos])
-
Članak Strukturalna analiza u lingvistici i antropologiji (1945) – niječe zbilju
...
Roland Barthes (1915-1980, Francuska)
-
Članak Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova (1966) – isključuje referenciju i prvenstvo
daje jeziku jer jezik nadomješta zbilju
...
Ono što se zbiva u pripovjednom tekstu nije
referencijski gledano ništa, ono što se zbiva je samo jezična djelatnost
...
Cilj mimeze nije da proizvede opsjenu zbiljskoga svijeta, nego opsjenu istinitog diskursa o zbiljskome
svijetu
...
Iza papira nije zbiljsko, referent, iza
papira je referencija, ono što je već napisano
...
Priznaje da se u običnom jeziku riječi odnose na predmete,
ali to ne vrijedi za književnost, gdje značenjska cjelina nije riječ, već cijeli tekst
...
Thomas Pavel (1941, Rumunjska)
-
Djelo Fictional Worlds (1986) – smatrao je da se proučavanje književnosti u prvom redu bavi
pripovjednim strukturama, dok se njezina referencijalna snaga smatra sporednom
...
Northrop Frye (1912-1991, Kanada)
-
-
Pobija pojam namjere, rehabilitira mimezu
...
Kako bi mimezu oslobodio vizualnog obrasca kopije, inzistira na tri često zapostavljena pojma u
Aristotelovom djelu (O pjesničkom umijeću): mythos (priča, zaplet, fabula), dianoia (misao, namjera,
tema) i anagnorisis (prepoznavanje)
...
Temeljni element zapleta ili fabule
za njega je prepoznavanje, no uz junakovo prepoznavanje unutar zapleta djeluje i drugo prepoznavanje,
čitateljevo prepoznavanje teme prilikom recepcije zapleta
...
opća istina,
ujediniteljski oblik
...
Mimezu prevodi kao mimetsku djelatnost i poistovjećuje je s
mythosom, koji pak prevodi kao preobrazbu u zaplet ili fabulaciju
...
Inzistirao je na mimezi kao rezu koji otvara prostor fikcije, ali je htio da ona ujedno bude poveznica sa
svijetom, pa zato u mimezi-stvaralaštvu (mimeza II
...
referenciju na
zbilju i usmjerenost na čitatelja
...
Pripovijest je naš način da živimo u svijetu, predstavlja našu praktičnu
spoznaju svijeta
...
ČITATELJ / RECEPCIJA
-
Sukob se događa između pristupa koji posve zanemaruju čitatelja, i s druge strane pristupa koji mu
pridaju važnost ili ga čak postavljaju u prvi plan književnosti te književnost poistovjećuju s čitanjem
...
Djelo su definirali kao
samodostatnu organsku cjelinu koju treba čitati pomno (close reading), tj
...
Središnje pitanje ukupne refleksije o književnom čitanju koja bi htjela prevladati alternativu između
subjektivizma i objektivizma, ili impresionizma i pozitivizma, je o tome kakvu slobodu tekst ostavlja
čitatelju
...
Kaže da, budući da je knjiga neosobna utoliko
što se od nje čovjek odvaja kao autor, knjiga ne iziskuje da joj priđe čitatelj
...
, no ustrajao je da se te prepreke mogu ukloniti obrazovanjem
...
Tako nije doveo u pitanje načela nove kritike, nego potkrijepio
teorijsku potrebu da se čitatelj posveti pomnom, objektivnom čitanju
...
Michael Riffaterre (1924-2006, Francuska/ SAD)
-
Uveo je pojam arhičitatelja – sveznajućeg čitatelja s kojim se ne bi mogao poistovjetiti nijedan stvarni
čitatelj jer su mu interpretativne sposobnosti ograničene
...
Čitatelj je prema tome funkcija teksta
...
Čitanje je empatijsko,
projektivno, identifikacijsko
...
Čitatelju
nije cilj toliko razumjeti knjigu, koliko putem nje razumjeti sebe
...
Gustave Lanson (1857-1934, Francuska)
-
Smatra da treba izmaknuti čitatelju i njegovim prohtjevima, ne tako da se njegovi dojmovi ponište, nego
da mu se nametne stega i da se baveći samim djelom postigne objektivnost
...
On priznaje da je Proust u pravu kad kaže da pojedinci doživljavaju književnost na mnogo
načina, no htio je vjerovati da u prosjeku reakcije čitatelja ipak nisu tako samosvojne
...
Taj naum su počeli u djelo provoditi povjesničari škole Annales, dakle
njegov program danas ostvaruju povjesničari, a ne proučavatelji književnosti
...
Zahvat pisanja uključuje i zahvat čitanja, a za ta
dva povezana čina je potrebno djelovanje dviju različitih osoba
...
Da bi se pokrenuo potreban je konkretan čin koji se zove čitanje, a
traje samo onoliko koliko može trajati to čitanje
...
Roman Ingarden (1893-1970, Poljska)
-
-
Zanimao se za fenomenologiju pojedinačnog čina čitanja
...
Djelo Književno djelo kao višeslojna tvorevina – razvio je teoriju o slojevima književnog djela koji
međusobnim odnosima i uzajamnim djelovanjem omogućuju konkretizaciju
...
mjesta neodređenosti (bjeline), tj
...
Tim
razlikovanjem je riješio problem odnosa djela i čitatelja, pri čemu je razvio izvrsne analize načina na
koji se književno djelo prihvaća u svijesti čitatelja
...
Iako, pojavu čitanja je opisao poprilično apstraktno, ne
naznačujući koliko prostora tekst ostavlja čitatelju niti kako tekst nadzire način na koji se čita
...
Čitanje se dakle kreće istodobno
u dva pravca, prema naprijed i unatrag
...
Djela Implicitni čitatelj (1972) i Čin čitanja (1976) – preuzeo je Ingardenov model o bjelinama da bi
analizirao proces čitanja
...
Književnost postoji neovisno o čitanju, u tekstovima i knjižnicama, ali se
konkretizira jedino čitanjem
...
On je konstrukcija i nikako se ne može
poistovjetiti ni s kojim stvarnim čitateljem
...
No put koji
prelazi nikad ne može sagledati u cjelini
...
Predbacuje joj se da čitatelja pretvara u ulogu koja
je istovremeno slobodna i prisilna te da je konzervativna
...
Stanley Fish (1938, SAD)
- Knjiga Is There a Text in This Class (1980) – prema njemu, čitanje ima pravo na posvemašnju
subjektivnost i slučajnost
...
- Kasnije mu se činilo da taj stav pravi previše ustupaka intencionalizmu, jer se čitanje može vidjeti ili
kao ishod namjere autora (pa onda čitateljeva vlast postaje umjetna, to se zamjeralo Iseru), ili se čitanje
opisuje kao učinak čitateljeve afektivnosti (pa se tako autorova namjera samo zamjenjuje čitateljevom,
to se zamjeralo Ecu)
...
One su ukupnost interpretativnih književnih i izvanknjiževnih normi što ih
dijeli neka skupina: one su konvencije, kod, ideologija
...
Ističe da je u većine teoretičara „obaviješteni ili kompetentni čitatelj“ samo drugo, manje
nezgodno ime za autorsku namjeru
...
Nema udjela u temeljnim, neizbježnim pitanjima (Tko govori? O čemu? Kome?)
...
Pojam stila povijesno potječe iz pojma genera dicendi – nacrta vrsne klasifikacije na kojoj počiva trojna
klasična podjela stilova (niski, srednji, uzvišeni)
...
Vrsta je važna jer funkcionira kao recepcijski obrazac
...
U tom smislu model
svake teorije vrsta ostaje klasična trojna podjela stilova
...
61
STIL
-
Pitanje stila istražuje odnos teksta i jezika
...
Tri su istaknuta primjera koji pokazuju da se stil oporavi svaki put kad mu zaprijeti opasnost da nestane:
Barthes (Nulti stupanj pisma), Riffaterre (Kriteriji za analizu stila) i Goodman (Status stila)
...
Stil je ukras – u skladu s oprekom između stvari i riječi u retorici; varijacija na zajedničkoj
podlozi
...
Ukras i otklon se ne mogu razdvojiti: od Aristotela
stil se razumijeva kao oblikovni ukras definiran otklonom od neutralne ili normalne upotrebe
jezika
...
Tri vrste stila (niski, srednji, uzvišeni) poznate
su i pod nazivom genera dicendi: upravo iz pojma stila tako tako izvire pojam vrste
...
Stilistika je u 19
...
termin stila naslijedila upravo
po tom značenju
...
On odražava i projicira „unutarnji oblik“ kolektivne misli i doživljaja
(Schapiro)
...
Stoga stil, u značenju ukrasa i otklona, podrazumijeva sinonimiju
...
Charles Bally (1865-1947, Švicarska, [baji])
-
Djelo Pregled stilistike (1905) – nastoji utemeljiti znanstvenu stilistiku odvajajući stil i od pojedinca i
od književnosti
...
Marcel Proust (1871-1922, Francuska)
-
Djelo Le Temps retrouvé (1927) – kaže da je stil piscu isto kao i slikaru boja, pitanje vizije, a ne tehnike
...
Između jezika i stila, uvodi pismo, tj
...
To neobično podsjeća na tri stila
stare retorike (visoki, srednji i niski)
...
Njegov izum pisma dokazuje da se retorički
pojam stila ne da izbjeći: nikako da s njime raskinemo
...
Michael Riffaterre (1924-2006, Francuska/ SAD)
- Djelo Kriteriji za analizu stila (1960) – smišljeno i namjerno ponovno utemeljuje stil kao otklon ili
strogo hotimičan ukras, što je klasično i tradicionalno značenje stila
...
-
Graham Hough (1908-1990, Velika Britanija)
-
Djelo Style and Stylistics (1969) – „Što više razmišljate, mogućnost da se govori o različitim načinima
da se nešto kaže postaje dvojbenijom: ako se kaže drukčije, ne kaže li se zapravo nešto drugo?“
Sinonimija je dakle sumnjiva i iluzorna: dva termina nikad nemaju točno isto značenje, dvije rečenice
nemaju potpuno isti smisao
...
Stanley Fish (1938, SAD) - U dvama člancima (1972, 1977) tvrdi da je temeljno stilističko načelo (da je
moguće reći istu stvar u različitim oblicima, odnosno postoje različiti načini da se kaže ista stvar) cirkularno
jer je prijelazna etapa iz opisa u tumačenja arbitrarna te zato što tumačenje nužno prethodi opisu
...
čin opisivanja već je sam po sebi tumačenje
...
Kaže da razlučenost stila i sadržaja ne pretpostavlja da se točno ista stvar može reći na različite
načine, tj
...
Smatrao je da je stil složena značajka koja u neku ruku služi kao pojedinačni ili skupni potpis, tj
...
Zabluda o genezi sastoji se od misli kako se književnost
može i mora objasniti povijesnim uzrocima
...
Povijest književnosti je sinteza, ukupnost, a najčešće nije prava povijest nego puki slijed kronološki
poredanih monografija o velikim i ne tako velikim piscima
...
st
...
Udružuje se s filologijom koja se bavi književnošću kao institucijom, tj
...
Obje nastoje uspostaviti
opsežnu društvenu povijest književne institucije u Francuskoj, ili potpunu književnu povijest Francuske
...
Krajem 19
...
književna se povijest htjela razdvojiti od književne kritike
...
Povjesničar ustanovljuje da A ishodi iz B, dok kritičar tvrdi da je A bolje od B
...
u 20
...
– priručnik Povijest francuske
književnosti
...
čim tekst uklopi u minimalan kontekst
...
Program proučavanja povijesti književnog života u pokrajinama u Francuskoj – zacrtao je ambiciozan
program književnoj povijesti (tko je čitao, što se čitalo, kako se čitalo), htio je prikazati sveukupnu
društvenu dimenziju književnosti
...
Ustanovljuje književnu povijest kao zamjenu za retoriku i lijepu književnost u gimnaziji i na sveučilištu
(svrha retorike bila je obnavljati društveni sloj govornika, a svrha književne povijesti je da školuje sve
građane moderne demokracije)
...
Protivio se književnoj povijesti koja se odviše kruto pridržavala velikih autora
...
Smatrao je da bi se trebala
napisati „povijesna povijest“ književnosti – tj
...
Roland Barthes (1915-1980, Francuska)
-
Članak Povijest ili književnost (1960) – osvrnuo se na program proučavanja publike, sredine, kolektivnih
mentaliteta, intelektualne izobrazbe zajedničke autoru i njegovim čitateljima što ga je iznio Lucien
Fevbre
...
samo ako odustane od teksta
...
Dakle najprije je priznao opravdanost književne
povijesti, da bi je se zatim odrekao i odgovornost da se njome bave svalio na povjesničare
...
Proučavanje književnog stvaralaštva je prepustio psihologiji
...
Članak Književna povijest kao izazov književnoj teoriji (1967) – manifest teorije recepcije
...
Način na koji su iz naraštaja u naraštaj čitatelji doživljavali književna
djela postao je posrednik između prošlosti i sadašnjosti, omogućujući da se povežu povijest i kritika
...
No njegova estetika recepcije se tako predstavlja kao
potraga za zlatnom sredinom između neprijateljskih teza, pa ga zato kritiziraju s obje strane
...
Pomiruje
povijest i oblik zahvaljujući proučavanju dijakronije čitanja djela
...
Od Gadamera je preuzeo pojam stapanja obzora
...
Na kritičaru je, kao idealnom čitatelju, da posreduje između
načina na koji se tekst doživljavao u prošlosti i načina na koji se doživljava danas, izlažući povijest svih
njegovih učinaka
...
Obzor očekivanja (također od Gadamera) je skup konvencija od kojih se u danom trenutku sastoji
kompetencija čitatelja, sustav normi koje definiraju povijesni naraštaj (ono što Iser naziva repertoarom)
...
On pokriva vrijednosni kriterij koji omogućuje da
se razluče književni stupnjevi između s jedne strane potrošne književnosti koja čitatelju podilazi, a s
druge strane moderne književnosti koja remeti njegova očekivanja, zbunjuje ga i izaziva
...
U tom se pogledu odvaja od Gadamera
...
Ali postavlja se pitanje mogu li književna vrednovanja imati objektivan ili
bar razuman temelj? Jesu li ona uvijek samo subjektivni sudovi (tipa volim, ne volim)? Može se reći da
svaka teorija gaji neku naklonost, svjesnu ili nesvjesnu, makar i samo prema tekstovima koje njezini
pojmovi opisuju najbolje
...
Sukob se događa između tradicije koja vjeruje u književnu vrijednost (njezinu objektivnost i
opravdanost) i književne povijesti ili književne teorije koje smatraju da mogu bez nje
...
Rekao je da sud „ovaj predmet je lijep“ izražava samo osjećaj ugode („ovaj predmet mi se sviđa“) i takav
estetski sud je isključivo subjektivan
...
Estetski se sud od suda odobravanja razlikuje po tome što je nezainteresiran, tj
...
Smatrao je da je ukus moć prosuđivanja
nekog predmeta s pomoću sviđanja ili nesviđanja bez ikakvog interesa, a predmet takvog sviđanja zove
se lijep
...
Estetski sud je pokušao očuvati od relativizma nečim što je nazvao „opravdanim zahtjevom“ za
općevrijednošću, tj
...
Dakle, u pogledu ugodnoga vrijedi da svatko ima vlastiti ukus (možemo
reći „ovaj predmet je meni ugodan“), dok ne možemo reći „ovaj predmet je za mene lijep“, jer ako za
nešto kažemo da je lijepo, onda to isto sviđanje očekujemo i od drugih
...
Članak Što je klasik? (1850) – predložio je bogatu i složenu definiciju klasika
...
Napušta uobičajenu
definiciju klasika jer ga zanima nastanak klasika u modernim književnostima
...
to su dva imena za istu ideju
...
Smatrao je da je osobina genijalnosti što se ne prepoznaje odmah, te kad su posrijedi klasici, najbolji su
i najveći oni koje nisu predvidjeli, a kao primjer uzima Molièrea
...
On ne ističe klasike u smislu kanona koji treba oponašati, nego u smislu nenadanih primjera koji ne
prestaju izazivati divljenje
...
Kasnije, u uvodnom predavanju studentima (1858) izložio je drugačiju, normativniju i ne tako liberalnu
definiciju klasika
...
Tu definiciju izlaže kao profesor, pa
zato kriterij vrijednosti više nije isti
...
-
U 19
...
, s usponom historizma, dotad bezvremeni pojam „klasik“ počeo je označavati povijesnu fazu,
povijesni stil kojemu se mogu odrediti početak i kraj, no to nije narušilo normativnu i nadpovijesnu
vrijednost klasika
...
Klasična su djela sama po sebi vlastito tumačenje; imaju moć da
posreduju između sadašnjosti i prošlosti
...
Klasik je uvijek označavao fazu, vrhunac stila; klasično je uvijek
opravdavala, proizvodila razumna procjena
...
-
Monroe Curtis Beardsley (1915-1985, SAD)
-
Knjiga Estetika: Problemi u filozofiji kritike (1958) – spor između dvije protivničke teorije, objektivizma
i subjektivizma, ostavlja nerazriješenim i predlaže srednji put – instrumentalističku teoriju, prema kojoj
estetska vrijednost ovisi o rasponu estetskog doživljaja koji je kadar pobuditi, i to sa stajališta tri glavna
kriterija: jedinstvenost, složenost i snaga potencijalnog doživljaja
...
Genette je smatrao da je njegova teorija
nedosljedna te da ta tri vrijednosna kriterija podsjećaju na tri stara uvjeta ljepote prema Tomi Akvinskome
(integritas, consonantia i claritas), te da su to značajke klasičnog djela u uobičajenom smislu
...
Gérard Genette (1930, Francuska)
-
Za njega ni namjera ni vrijednost nemaju nikakve teorijske mjerodavnosti i nipošto nisu prihvatljivi
kriteriji u proučavanju književnosti
...
Theodor Adorno (1903-1969, Njemačka)
-
Smatrao je da djelo postaje klasik kad mu prvotni učinci ishlape ili kad se prevladaju, a pogotovo kad se
parodiraju
...
Nelson Goodman (1906-1998, SAD)
-
Rekao je da umjetnička djela nisu trkaći konji, nije nam prvenstveni cilj proglasiti pobjednika
...
Hartman
-
Tony Tanner
-
Jacques Lacan
-
Roland Barthes
-
Michel Foucault
-
Gilles Deleuze
-
Julia Kristeva
ESTETIKA RECEPCIJE
-
Hans Robert Jauss
-
Wolfgang Iser
-
Stanley Fish
-
Umberto Eco
MARKSIZAM
-
György Lukács
-
Siegfried Kracauer
-
Walter Benjamin
-
Theodor Adorno
-
Lucien Goldmann
-
Louis Althusser
-
Raymond Williams
-
Jurij Lotman
-
Edward Palmer Thompson
-
Fredric Jameson
-
Pierre Macherey
-
Terry Eagleton
NOVI HISTORIZAM
-
Stephen Jay Greenblatt
-
Louis Montrose
FEMINIZAM
-
Mary Wollstonecraft
-
John Stuart Mill
-
Elizabeth Cady Stanton
-
Simone de Beauvoir
28
31
34
35
70
-
Kate Millet
METODA USPOREDNIH ULOMAKA
-
Georg Friedrich Meier
-
Johann Martin Chladenius
-
Peter Szondi
-
Peter D
...
E
...
Anscombe
-
Frank Kermode
-
Wayne Clayson Booth
-
Francis Haskell
-
Noam Chomsky
-
Hayden White
-
Claude Bremond
-
Pierre Bourdieu
-
Paul Veyne
45
46
47
48
49
72
-
John Rogers Searle
-
Nicolas Ruwet
-
Edward Said
-
Philippe Sollers
-
Michel Arrivé
-
Jean Lallot i Roselyn Dupont-Roc
-
Terence Christopher Cave
-
Carlo Ginzburg
-
Philippe Hamon
-
Jacques Rancière
-
Georges Molinié
-
Roger Chartier
-
François Rastier
-
Antoine Compagnon
-
Christopher Prendergast
-
Michel Charles
-
Dominique Combe
50
51
52
KNJIŽEVNOST / LITERARNOST
- Immanuel Kant
- Matthew Arnold, Ferdinand Brunetière, Gustave Lanson
- Paul Valéry
- Thomas Stearns Eliot
- Viktor Šklovski
- Roman Jakobson
- Gérard Genette
- Roland Barthes
AUTOR / NAMJERA
- William Kurtz Wimsatt i Monroe Curtis Beardsley
- Friedrich Schleiermacher
53
55
73
-
Raymond Picard
Georges Poulet
Hans-Georg Gadamer
Eric Donald Hirsch
Paul Ricœur
Stéphane Mallarmé
Marcel Proust
Roland Barthes
Michel Foucault
Stanley Fish
METODA USPOREDNIH ULOMAKA
SVIJET / PREDSTAVLJANJE
- Erich Auerbach
- Roman Jakobson
- Claude Lévi-Strauss
- Roland Barthes
- Michael Riffaterre
- Thomas Pavel
- Northrop Frye
- Paul Ricœur
ČITATELJ / RECEPCIJA
- Stéphane Mallarmé
- Ivor Armstrong Richards
- Michael Riffaterre
- Marcel Proust
- Gustave Lanson
- Jean Paul Sartre
- Umberto Eco
- Roman Ingarden
- Wolfgang Iser
- Stanley Fish
- VRSTA KAO MODEL ČITANJA
STIL
- Charles Bally
- Marcel Proust
- Roland Barthes
- Michel Arrivé
- Michael Riffaterre
- Graham Hough
- Stanley Fish
- Nelson Goodman
POVIJEST
- Gustave Lanson
- Lucien Febvre
- Roland Barthes
- Hans Robert Jauss
VRIJEDNOST
- Immanuel Kant
- Charles Augustin Sainte-Beuve
- Hans-Georg Gadamer
- Monroe Curtis Beardsley
- Thomas Stearns Eliot
- Gérard Genette
- Theodor Adorno
58
60
63
65
67
74
-
Nelson Goodman
75
Title: Uvod u Teoriju Književnosti
Description: Skripta Uvoda u teoriju književnosti izvađena iz Demona teorije prema poglavljima i autorima. Skripta je rezultat kombiniranih napora generacija studenata filozofskog fakulteta koji su tisućama puta izlazili na ispit iz UTK.
Description: Skripta Uvoda u teoriju književnosti izvađena iz Demona teorije prema poglavljima i autorima. Skripta je rezultat kombiniranih napora generacija studenata filozofskog fakulteta koji su tisućama puta izlazili na ispit iz UTK.